Brzi rast često zvuči kao san svakog poduzetnika, no u maloprodaji se lako pretvara u operativnu noćnu moru ako brojke i organizacija ne prate ambiciju. To je lekcija koju smo doznali iz priče Ane Hrgovčić, čiji je uspješni brend prebrzo krenuo u širenje maloprodajne mreže, a mlada je poduzetnica odlučila na vrijeme promijeniti strategiju i suziti fokus.
Otvaranje druge, treće ili pete poslovnice trenutak je u kojem poduzetnik prestaje biti operativac na jednoj adresi i počinje upravljati mrežom. Upravo na tom prijelazu mnogi posrnu jer početni entuzijazam i dobri rezultati prve trgovine zamagle realne troškove i složenost vođenja timova na više lokacija. Kako taj proces izgleda u sustavu koji upravlja stotinama poslovnica, za Women in Adria objasnila je Matea Borković, Head of Country Finance iz Pepca.
Ne zaljubiti se u vlastite pretpostavke
Prema njezinim riječima, osnovni preduvjet za održivo širenje jest zadržati kritičan i realan pogled na vlastiti poslovni model. Prije otvaranja nove lokacije ključno je jasno postaviti temeljne pretpostavke, od očekivane prodaje i svih troškova do potencijala samog tržišta, ali i ostati spreman na njihovo stalno prilagođavanje.
„Jedna od najlakših zamki je biti pretjerano optimističan i zaljubiti se u vlastite pretpostavke, ali jednako tako ne treba biti ni toliko konzervativan da propustite dobru priliku. Važno je dobro razumjeti lokaciju i njezino okruženje, konkurenciju, ali prije svega vlastitog kupca i razlog zbog kojeg će upravo kod vas kupovati“, ističe Borković.
Zato u Pepcu prije otvaranja nove trgovine izrađuju dugoročnu procjenu poslovanja koja nadilazi početni val interesa kupaca. Analiziraju koliku prodaju lokacija može ostvariti tek kada dosegne svoju zrelu fazu poslovanja te taj potencijal uspoređuju s troškom najma, potrebnim brojem zaposlenika i troškovima rada. U te izračune unaprijed ugrađuju i očekivano kretanje troškova kroz vrijeme, poput dugoročne inflacije, kako bi provjerili može li trgovina dugoročno donositi održiv povrat.
Srednji menadžment kao brana od gubitka kontrole
Kada poduzetnik otvori više poslovnica, vrlo brzo postaje fizički nemoguće nadzirati svaku smjenu, policu i lokalni problem. U velikim sustavima tu prazninu popunjava kvalitetan srednji menadžment, čiji izostanak u manjim tvrtkama najčešće i dovodi do osjećaja da stvari izmiču kontroli.
„Regionalni i Area Manageri najbliži su svakodnevnom poslovanju trgovina i najbolje razumiju specifičnosti lokalnog tržišta, kupaca i pojedinih lokacija. Zajedno s lokalnim menadžmentom oni povezuju širu poslovnu strategiju s onim što se svakodnevno događa u trgovinama“, objašnjava Borković.
Njihova je zadaća na vrijeme uočiti gdje postoji prostor za poboljšanje, brzo reagirati na operativne probleme i pružati podršku timovima na terenu. Bez iskusnih ljudi na toj razini upravljanja, dodaje, teško je osigurati da pojedina trgovina uopće dosegne svoj puni prodajni potencijal.
Kad minus na papiru nije razlog za ključ u bravu
Iako mali poduzetnici nerijetko donose odluke isključivo na temelju trenutnog stanja na računu, šira slika u maloprodaji često traži strpljenje. Pojedina trgovina može privremeno poslovati s gubitkom, a da i dalje ima stratešku vrijednost za cijeli sustav zbog prisutnosti na određenom području i dostupnosti asortimana kupcima.
U Pepcu pritom pažljivo prate kako se okruženje oko trgovine mijenja. Otvaranje nove škole, velikog supermarketa ili drugih sadržaja u neposrednoj blizini može značajno povećati protok ljudi i dugoročno preokrenuti rezultate lokacije koja je u početku bila slabija.
S druge strane, ni profitabilna trgovina nije nužno trajno rješenje ako se promijeni struktura tržišta. Ako su dvije poslovnice smještene preblizu i međusobno si oduzimaju kupce, ili ako se u gradu otvori novi retail park i trgovački centar s boljom perspektivom, sustav će razmotriti preseljenje ili konsolidaciju kako bi mreža u cjelini bila optimalno posložena.
Zatvaranje dolazi tek nakon iscrpljenih opcija
Kada trgovina ipak počne bilježiti nezadovoljavajuće rezultate, zatvaranje u velikim lancima nikad nije prvi refleks, već krajnja opcija. Prije donošenja takve odluke pokreće se detaljna analiza mogućnosti za spas lokacije, i to na obje strane bilance.
Na troškovnoj strani to podrazumijeva optimizaciju modela zapošljavanja ili ponovne pregovore o uvjetima i visini najma. Na prihodovnoj strani pokušava se pojačati marketinška podrška, pokrenuti dodatne komercijalne aktivnosti ili prilagoditi alokacija proizvoda kako bi ponuda bolje odgovarala navikama lokalnih kupaca. Tek ako ni te mjere ne mogu osigurati dugoročno održivo poslovanje i nestane poslovno opravdanje za ostanak, donosi se odluka o zatvaranju.
Tržište, kupci i ulazni troškovi neprestano se mijenjaju, pa brojke s kojima poduzetnik ulazi u investiciju rijetko ostaju iste nakon godinu ili dvije. Upravo je sposobnost brze prilagodbe tim promjenama, zaključuje Borković, presudna za opstanak svakog maloprodajnog modela.
Foto: Nano Banana 2 (ilustracija)