Biznis

Tjedno pripremi 50 kg bunceka, a od fileka radi i sladoled i kolače: ‘To nije posao, to vam je način života!’

Tjedno pripremi 50 kg bunceka, a od fileka radi i sladoled i kolače: ‘To nije posao, to vam je način života!’

Njezin radni dan počinje buđenjem u šest ujutro, a već u sedam, bez obzira na ljetnu vrućinu ili zimski snijeg, stoji za štednjakom u Kapelici kraj Garešnice. Danijela Crnjak Andri, chefica i vlasnica ugostiteljskog obrta GastroGar te restorana „Kod bake”, iza sebe ima karijeru koja ju je vodila od talijanske obale preko školske katedre do vlastitog restorana u rodnom kraju. U njemu njeguje tradicijsku kuhinju, ali i razvija vlastite interpretacije lokalnih jela. Za dugogodišnji doprinos struci nedavno je primila i priznanje Hrvatske obrtničke komore na 38. Kongresu ugostitelja i turističkih djelatnika HOK-a u Poreču.

Nakon godina provedenih na mjestu šefice kuhinje u talijanskoj Pescari, Danijela se nakon 28 godina vratila u zavičaj i zaposlila u srednjoj školi, gdje je na novootvorenom ugostiteljskom smjeru 15 godina predavala kuharstvo. Po struci je profesorica kuharstva i slastičarstva, a za najviši stupanj obrazovanja u struci u šali kaže da tu vrijedi ona „nema dalje, motaj kablove”. Ipak, dodaje kako i danas neprestano uči i educira se.

Od treće sreće u staroj kući do imanja za ljude dobre volje

U vrijeme povratka u rodni kraj upoznala je današnjeg supruga Zdravka Andrija, tadašnjeg direktora lokalnog radija. Zajedno su počeli razmišljati o pokretanju posla uz postojeće karijere. Do prostora u kojem danas posluju stigli su tek iz trećeg pokušaja. Prvi su lokal morali napustiti doslovno preko noći jer je vlasnik otišao u stečaj, nakon čega su ostali bez struje i vode. U drugom, zamjenskom prostoru u selu, Danijela se jednostavno nije mogla zamisliti.

Prije 14 godina pronašli su staru, derutnu kuću koja je nosila ime „Kod bake” i imala više od pola stoljeća ugostiteljske tradicije, premda je sam objekt bio u vrlo lošem stanju. Krenuli su s jasnom podjelom posla: suprug je preuzeo logistiku i marketing te joj postao, kako kaže, „vjetar u leđa”, dok se ona posvetila kuhinji. Danas se na imanju, uz restoran, nalaze domaće životinje, biodinamički vrt i tri terase. Ondje vrijedi jednostavno pravilo: „Dobrodošli su svi ljudi dobre volje. Oni koji nisu dobre volje nisu dobrodošli.”

Više od 50 kilograma bunceka tjedno i 30 litara domaćeg pirea dnevno

Danijela se u kuhinji oslanja na lokalne namirnice i stare recepte, ali ih ne želi samo ponavljati. Tradicijska jela, smatra, mogu se pripremati i predstavljati na suvremen način, uz autorski pristup. „Ja jako volim tu hranu, ali smatram da je to naša budućnost, jer ovo sve što nam je trenutno ponuđeno na tržištu je jako loše”, ističe.

Jedno od najtraženijih jela u restoranu je buncek, kojega tjedno prodaju više od 50 kilograma. Ljeti gostima nudi svoju verziju pohanog bunceka s umakom od hrena, dok su zimi najtraženiji buncek, dinstano zelje i domaći pire krumpir. Pirea svakodnevno priprema više od 30 litara. „To je kaos, ali svi kažu da nigdje nema pravog pire krumpira za pojesti jer su svugdje nekakve instant-mješavine iz vrećice, i ljudi su oduševljeni”, objašnjava.

Na jelovniku se redovito nalaze i druga kuhana jela, od graha i špek fileka do gulaša i sarme. Količina posla pritom je velika, a stalni tim restorana broji svega četvero ljudi, uključujući i Danijelu.

Četvero zaposlenih i chefica koja je „tri u jedan”

Jedan zaposlenik brine o imanju i okolišu, a u kuhinji rade njih troje. Danijela za sebe kaže da je „sve tri u jedan – šefica kuhinje, glavni kuhar, glavna pomoćna kuharica i glavna čistačica”.

Veće vikend-gužve i proslave pokrivaju angažiranjem studenata preko student-servisa, dok za pranje rublja i čišćenje koriste vanjske servise. O gostima u sali brine se konobarica koja po struci nije ugostiteljica. Danijela je hvali zbog odnosa prema poslu i gostima: „Ima volju, jako je dobra, voli goste, kulturna je i vrlo jedna osebujna osoba.”

Restoran radi prvenstveno za ručkove, od 10 do 16 sati radnim danom te do 17 sati vikendom. Iako je na nogama od sedam ujutro, kaže da se tijekom godina naviknula na takav ritam. „Ljeto, zima, snijeg, kiša”, nabraja, dodajući da joj navečer noge više ni ne klecaju jer je već potpuno „uhodana”.

Poduzetništvo kao način života i sudar s generacijom Z

Priznanje Hrvatske obrtničke komore doživljava kao nagradu za životno djelo i potvrdu radne etike koju je ponijela iz roditeljskog doma, u kojem je odrasla uz oca obrtnika. Ipak, ne skriva da poduzetništvo donosi i svakodnevne dvojbe. Na pitanje je li ikada požalila što se odlučila na privatni posao, odgovara: „To nisu povremene sumnje, to su svakodnevna preispitivanja. To nije posao, to vam je način života. Od jutra do navečer ste na poslu i onaj tko kaže da sve ide savršeno, laže.”

Ona i suprug prošli su i teška razdoblja, uključujući pandemiju i potres. Bilo je trenutaka kada su razmišljali o odustajanju, ali su ipak nastavili. Danijela kaže da se ponekad osjeća „izgubljena u prostoru i vremenu” jer vrijednosti kojima su je roditelji učili sve teže prepoznaje u današnjem poslovnom okruženju.

Kao dugogodišnja profesorica i poslodavka koja redovito radi s mladim ljudima, primjećuje razlike u odnosu prema poslu. I sama kod kuće ima 18-godišnjeg sina koji pripada generaciji Z. „Oni imaju viziju da ne treba puno raditi i da novac pada s neba. Meni je to nezamislivo”, kaže. Dodaje da za svakoga tko ima volju za radom ima „beskrajno strpljenja”, ali često joj se čini da mladi nisu spremni upijati znanje. Tada ima osjećaj da ga „sipa badava” i da svakoga dana ponavlja jedno te isto „kao papiga”.

Kritična je i prema školskom sustavu, za koji smatra da mlade ne priprema dovoljno za stvarni rad, kao i prema pretjeranom oslanjanju na tehnologiju. Njezin je zaključak kratak: „Tehnologija napreduje, ali ljudi nazaduju.” Uvjerena je da umjetna inteligencija neće moći zamijeniti čovjeka u kuhinji jer su za pripremu jela potrebni ljudska prisutnost i koncentracija.

Praline od fileka i poruka mladima koji kreću od nule

Na pitanje na koje je jelo najponosnija, Danijela odgovara da ne može izdvojiti samo jedno. Voli istraživati i kombinirati namirnice koje se na prvi pogled ne čine spojivima. Jedan od primjera je Filekijada (Tripe Fest), festival koji se na njezinu imanju održava posljednjih pet godina, zadnjeg vikenda u svibnju. Manifestacija je pokrenuta na poticaj njezina supruga, velikog ljubitelja fileka, a Danijela za svako izdanje osmišljava nova jela. Tako su nastali i kolači od fileka, a među novijim kreacijama su praline sa sladoledom od fileka.

Ipak, najviše je veseli reakcija gostiju na jela koja priprema. „Ponosna sam na svako svoje jelo koje izađe iz kuhinje, koje na tanjuru izgleda savršeno i kad vidim gosta kako stavi prvi zalogaj u usta – točno na njemu vidim da je zadovoljan i tada sam i ja sretna i zadovoljna”, kaže.

Na kraju razgovora, mladima koji razmišljaju o ulasku u poduzetništvo poručuje da moraju biti spremni na upornost i odricanje. „Mlad čovjek mora biti spreman da će se odreći puno toga u životu – slobodnog vremena, obiteljskog vremena i nekih stvari koje možda želi napraviti, jer posao je taj koji će mu to oduzeti. Zato ta upornost i samosvijest moraju biti stalno prisutne”, zaključuje Danijela Crnjak Andri.


Sadržaj nastao u sklopu okupljanja WiA Connect u Garešnici.

Foto: Kod Bake

Što dobivate besplatnom registracijom?

  • Neograničeno čitanje našeg sadržaja
  • Newslettere prema vašim interesima
  • Pozive na događaje u vašoj blizini