Svi mi ponekad razgovaramo sami sa sobom. Nekada je to unutrašnji dijalog kojime važemo argumente ili donosimo odluku, nekada je u pitanju tek monolog kojim pripremamo govor za važan razgovor koji slijedi ili se pak radi o komparativnim prednostima našeg poslovanja s kojima želimo upoznati svog sugovornika.
No, ima i onih “jednostranih” razgovora kojima sami sebi nešto govorimo, zaključujemo, uvjeravamo se. Posebno su destruktivne one misli kojima sami sebi upućujemo kritiku bez mogućnosti ispravka, oni negativni komentari koje nikada ne bismo uputili kolegi, zaposleniku ili prijatelju, a ipak odzvone ponekad u našoj glavi. Što ih češće čujemo, to smo im skloniji vjerovati. Najčešće se radi o ove 3 grupe misli:
Pridružite se da biste nastavili čitati.
