Budimo iskreni, većina nas je u „pobjegla” u poduzetništvo s klasičnog posla “od devet do pet”, samo da bismo na kraju same sebi nametnule još strožeg šefa (sebe) i radno vrijeme od 12+ sati dnevno.
Najveća zamka u koju poduzetnice (ali i žene u korporativnom sustavu) upadnu jest prenošenje zastarjelog načina razmišljanja u vlastiti rad: onaj osjećaj da moraš odsjediti barem osam sati za stolom da bi tvoj radni dan bio “legitiman”.
Na konzultacijama koje radim sa ženama često slušam istu priču. Klijentice mi otvoreno priznaju kako su u bivšim tvrtkama svoj stvarni, visoko fokusirani posao odradile u prva tri ili četiri sata. Preostalo vrijeme odlazilo je na umjetno održavanje privida zauzetosti, tj. glumljenje rada pred ekranom, čekanje da prođe smjena i tiho maštanje o tome da taj dio dana provedu s djecom, u prirodi ili u nekim smirujućim aktivnostima koje im zapravo obnavljaju energiju.
I onda, kad pokrenu vlastiti biznis, umjesto da iskoriste tu svoju brzinu i efikasnost, sa sobom ponesu isti taj osjećaj krivnje ako ne rade cijeli dan.
Kada naplaćuješ sate, kažnjavaš vlastitu inteligenciju
Gle, ako riješiš ključni problem za klijenta u dva sata jer si hiper-fokusirana, iskusna i imaš posložene sustave, zašto bi imala osjećaj da si radila “premalo”?
Klijenti ne plaćaju tvoje sate. Klijenti plaćaju tvoje godine iskustva, znanje i infrastrukturu sažete u brzu, točnu i bezbolnu egzekuciju.
Kada naplaćuješ po satu ili svoj uspjeh mjeriš duljinom boravka za radnim stolom, zapravo kažnjavaš vlastitu efikasnost. Što si brža i sposobnija, to po tom starom modelu manje zarađuješ ili osjećaš veću krivnju. Po mom mišljenju i iskustvu, to je potpuno izvrnut sustav vrijednosti.
Kako izaći iz zamke “hustle kulture”
Preusmjeri fokus sa sati na rezultate. Ako si isporučila vrhunsku vrijednost i dogovoreni rezultat, tvoj posao je za taj dan gotov. Bez objašnjavanja i bez grižnje savjesti.
- Odmor je operativni preduvjet, ne nagrada. Odmor nije nešto što moraš “zaraditi” tek kad izgoriš. Slobodno vrijeme je pogonsko gorivo da bi u ona tri ili četiri sata fokusiranog rada mogla dati svoj maksimum.
- Optimiziraj sustav, ne svoje zdravlje. Harsh truth: ako ti i dalje treba 10 sati dnevno za osnovne zadatke, ne nedostaje ti radne etike, nedostaje ti automatizacije, jasnih procesa i boljih granica.
Ne gradiš posao da bi bila spomenik radnoj terapiji i glumi zauzetosti. Gradiš ga da stvoriš slobodu, profit i održiv život u kojem ima mjesta i za poslovanje i za tvoj privatni mir.
Dakle… zanima me: Gdje u svom radu još uvijek mjeriš sate umjesto isporučene vrijednosti i što bi napravila s onim “viškom” vremena kada bi si konačno dopustila završiti radni dan ranije?
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
