Prije nekoliko godina, kad je Women in Adria bila negdje na početku, bila sam na dječjem rođendanu. Klasika, žene i djeca na jednoj strani, muškarci na drugoj. Jedna od prijateljica radi u velikoj multinacionalki i logično, pitam ja nju koga oni sponzoriraju, ima li ikakve šanse da ja dobijem neko sponzorstvo…A ona kao da ju je grom udario. ” Ne, mi ti to ne radimo, mi ovo, mi ono”. Kao da sam ju pitala nešto najgore na svijetu.
Nedavno zovem drugu koja također radi u velikoj tvrtci da mi da kontakt od direktora marketinga, ne da me ona spoji s njim i nešto mi pomogne, nego samo da mi da njegov broj telefona. Ista reakcija, neugoda teška. “Mi ti to inače ne dajemo, ali ajde napravit ću iznimku”. Jedva mi je to dala, a ja se osjećam kao zadnji jadnik što sam to pitala.
