Rijetko tko ima djecu, živi u Zagrebu ili okolici, i još uvijek nije posjetio kaubojski ranč – Izletište i restoran “Cowboy” u Markuševcu Turopoljskom. Iza ove destinacije – pansiona za konje sa sadržajima za djecu i restoranom poznatom po obilnim i ukusnim obrocima – stoji obitelj Borak, koja je napravila ogroman zaokret od proizvodnje tračnih pila do ugostiteljstva.
Draženka Borak-Delić, majka obitelji, kazala je za Women in Adria kako je prije imanja i prije restorana postojala – ideja. “Naša priča je krenula od apsolutne nule”, rekla nam je.
Bez iskustva
Obitelj se bavila i konjima, bili su vezani uz tu priču, i onda se pojavila ideja o diverzifikaciji poslovanja. “Razgovarali smo da krenemo i u nekom drugom smjeru”, kazala je. “I onda smo krenuli graditi ranč s idejom konja, pansiona i varijantom da ponudimo ljudima naš pogled na život”, rekla je Borak-Delić.
Iako se na prvu čini kao neobičan skok, činjenica da nisu imali nikakvog prethodnog iskustva u ugostiteljstvu pokazala se, zapravo, kao njihov najveći adut. “Mi nismo ugostitelji, nego smo krenuli iz sasvim druge djelatnosti – iz proizvodnje tračnih pila za rezanje metala. Pa ću ja reći da je to nama bila prednost”, objašnjava Borak-Delić.
Nisu bili opterećeni strogim pravilima i frazama “tako se to inače radi”, već su iz tjedna u tjedan učili na vlastitim greškama i neprestano se prilagođavali. Kao najbolji primjer tog učenja u hodu navodi anegdotu s početaka: “Projektant nam nacrta kuhinju i stavi frižider 15 metara od pulta za izdavanje hrane. Kuharu koji ima četiri obroka dnevno nije problem proći 15 metara jednom i donijeti namirnicu, ali ako mora to napraviti 150 puta, onda shvatite da je možda projektant stavio frižider na krivo mjesto.” Bili su spremni mijenjati stvari u hodu, shvaćajući da je posao “živi organizam”. Tako su, prateći tehnološke trendove, odbacili klasične papirnate bilježnice i među prvima uveli online rezervacije.
Usmena preporuka
Unatoč sveprisutnom marketingu i društvenim mrežama, Borak-Delić ističe da je u njihovoj branši usmena preporuka i dalje sve. A da bi ta preporuka bila pozitivna, današnji gost traži puno više od samog obroka. “Nije dovoljno da je samo hrana izvrsna, nije dovoljno da je samo okoliš odličan, nije dovoljno da imate dodatni sadržaj, priča mora biti zaokružena i cjelovita da bi bila uspješna”, naglašava suvlasnica ranča.
Kako bi održali visoku razinu kvalitete, ključno je imati dobre radnike, što Borak-Delić ističe kao daleko najveći izazov današnjice. Ugostiteljstvo je zahtjevno, radi se nedjeljama i praznicima, pa su na ranču odlučili uvesti inovativne mjere kako bi zadržali i motivirali svoj tim. “Mi našim djelatnicima nudimo niz pogodnosti, imamo četverodnevni radni tjedan. Skraćeno radno vrijeme na 38 sati tjedno. Dobivaju bonus slobodne dane za vikende”, nabraja Borak-Delić, dodajući da su uz dobru plaću ovakvi benefiti presudni za održavanje stabilnosti tima bez kojeg je “ovaj posao nemoguće raditi.”
Uz nju, čvrstu okosnicu obiteljskog posla čine suprug, sin i sestra, ali i djelatnici koji su uz njih od prvog dana i koje danas smatraju članovima obitelji.
Prepreke birokracije
Kada se osvrne na najveće prepreke s kojima se i danas susreću, Borak-Delić bez oklijevanja ističe birokraciju. “Bilo bi puno lakše da nam je administracija puno manja, da se puno više možemo posvetiti svom osnovnom poslu, a ne evidenciji vatrogasnih aparata… Administracija nas koči i ubija”, iskrena je. Ipak, ne dopuštaju da ih to zaustavi. Tajna njihovog uspjeha leži upravo u onoj početnoj paraleli s prijašnjim biznisom: “Moja logika je bila da je svejedno da li proizvodite tračnu pilu ili hamburger. Principi poslovanja su isti.”
Na kraju napornog dana, najveća su joj nagrada pozitivne recenzije i saznanje da su gosti prepoznali sav trud koji cijeli tim ulaže u njihovo iskustvo.
A za sve one žene i poduzetnike koji imaju viziju, ali i strah od nepoznatog, Draženka Borak-Delić ima jednostavan savjet kako početi: “Samo prvim korakom. Uvijek je ispred vas planina na koju se treba popeti, ali ako ne napravite taj prvi korak, niste krenuli. Problemi se rješavaju na dnevnoj bazi, na svakom koraku, ali treba samo smoći hrabrosti i krenuti. Uvijek ima milijun upitnika, neodgovorenih pitanja, nikad ih nećete znati sve i svaki dan trebate biti spremni učiti. I to je to. Samo se treba uhvatiti u koštac.”
Sadržaj nastao u sklopu WiA Connect okupljanja u Velikoj Gorici.
Foto: Privatni arhiv
