Za one građane koji svoju štednju ne vole pasivno držati na računu u banci nego je nastoje ulagati, uskoro stiže novost – hrvatski investicijski račun. U objašnjenju zakonskog prijedloga koji je ušao u saborsku proceduru kaže se da je to „individualni račun za financijske instrumente kojim se fizičkim osobama omogućuje dugoročna štednja ulaganjem u financijske instrumente“.
Performanse hrvatskog investicijskog računa
Složit ćete se, taj službeni rječnik ne zvuči baš privlačno, ali ideja ipak jest privlačna: za male bi ulagatelje trebala donijeti porezno povoljnije (na prinose od ulaganja se ne plaća porez) i lakše trgovanje te tako motivirati građane da „probude“ svoje depozite u bankama i preusmjere ih na tržište kapitala.
Slični investicijski računi postoje već u nizu europskih država – Francuskoj, Mađarskoj, Finskoj, Italiji, Estoniji i Švedskoj, Sloveniji te Velikoj Britaniji, a i dio su preporuka Europske komisije.
„Europska iskustva pokazuju da ne postoji jedan univerzalni model već su oni kreirani prema kontekstu pojedine ekonomije. Svim uspješnim modelima zajednička je jednostavnost, fleksibilnost i porezni poticaji. Za Hrvatsku je posebno važno uključivanje građana koji još nisu participirali na tržištu kapitala jer upravo je povećanje sudjelovanja malih ulagatelja jedan od ciljeva koje naglašava i EU“, komentirala je za WiA predsjednica Uprave Zagrebačke burze Ivana Gažić.
U hrvatskom slučaju je kumulativni, cjeloživotni, limit uplata na tom investicijskom računu 200 tisuća eura po osobi, a ako se pet godina novac samo uplaćuje i ne podiže, taj se iznos može povećati za dodatnih 50 tisuća eura, što znači da je maksimum uplata 250 tisuća eura (prinosi ne ulaze u taj limit). Također, ukupan iznos uplata na maloljetnički hrvatski investicijski račun ne smije prijeći 50 tisuća eura. Postoji ograničenje koncentracije ulaganja u financijske instrumente istog izdavatelja, a 20 posto ulaganja tijekom godine mora biti uloženo u financijske instrumente povezane s Hrvatskom.
Zanimljivost je da će na svoj račun osoba moći unijeti i financijske instrumente čije je vlasništvo stekla prije stupanja na snagu Zakona o hrvatskom investicijskom računu.
Je li obveza 20 posto ulaganja na domaćem tržištu – previše?
Gažić ocjenjuje da bi to kako je hrvatski investicijski račun zamišljen i predložen kroz financijske parametre trebalo omogućiti jednostavnost ulaganja, „ali i osigurati da se račun koristi kao instrument dugoročnog ulaganja, a ne kao zamjena za klasičan investicijski račun“.
Što se tiče ograničenja koncentracije vezano uz pojedini financijski instrument te obveza da 20 posto portfelja tijekom godine mora biti uloženo u financijske instrumente povezane s RH, kaže kako to ima funkciju poticanja diverzifikacije te da se time nastoji osigurati da dio štednje bude usmjeren prema domaćem tržištu kapitala.
„U saborskoj raspravi već je istaknuto da treba voditi računa o slobodi kretanja kapitala unutar EU te da će se predloženi udio od 20 posto i ograničenje koncentracije dodatno razmatrati“, kaže Gažić.
Hoće li se, dakle, to ograničenje smanjiti, valja pričekati u vidjeti konačni zakonski prijedlog. Neki od malih ulagatelja su već ljetos prigovorili da je 20 posto previše. Edukatorica i savjetnica za osobne financije Sandra Ferenčak je na LinkedInu objavila da „unatoč jako lijepim prinosima zadnjih 5 godina, ovolika izloženost portfelja visokorizičnom i nisko likvidnom tržištu poput našeg (sjetimo se 2007/2008) nije nešto što bi me privuklo. Smatram kako je 10% više no dovoljno.“
Rješenje umjesto “mrtvog kapitala”
Na pitanje Ivani Gažić što je prema njenoj ocjeni ključna promjena za male ulagatelje koju donosi hrvatski investicijski račun, ona izdvaja jednostavnost i ekonomičnost jer na jednom bi računu građanin-investitor mogao držati (i trgovati) različite financijske instrumente uz porezno povoljniji tretman.
„Prema prijedlogu, tijekom ulaganja ne bi nastajala porezna obveza na pojedinačne transakcije, a prinosi bi se mogli reinvestirati bez poreznog opterećenja na razini računa. I isplata sredstava predviđena je bez oporezivanja, čime se uklanja dio administrativnih barijera koje mogu biti prepreka ulaganju. Time bi se na za građane jednostavniji i povoljniji način dio štednje koji se trenutačno nalazi izvan tržišta kapitala mogao usmjeriti prema razvoju domaćega gospodarstva, odnosno učiniti dugoročni kapital dostupnijim hrvatskim kompanijama. Investicijskim računom građanima se omogućuje mobiliziranje štednje koja predstavlja ‘mrtvi kapital’ i stajanjem gubi vrijednost, a gospodarstvu dodatni izvor kapitala za rast“, naglašava predsjednica Uprave Zagrebačke burze.
Podsjetimo, radi se o milijardama eura koje građani drže kao štednju u bankama. Zadnji podaci Hrvatske narodne banke kažu da je oročenih depozita kućanstava 10 milijardi eura, a ukupni depoziti, što uključuje tekuće i štedne račune bez oročenja, iznose 43 milijarde eura.
Foto: Goran Stanzl/PIXSELL/ZSE, Magnific, Canva
