Neka ostane zapisano za povijest – bio je to orkestrirani i pomno planirani napad gradskih vlasti, opozicijske sekte, na sam vrh hrvatske države. U četvrtak ujutro, koordinirana akcija u kojoj su sudjelovali prometni stupić i plastična barijera rezultirala je velikom štetom po državni proračun – nastradala su čak dva službena vozila vlade.
Danima se već povlači po medijima priča o postavljanju barijera na Savsku ulicu, tobož kako bi se osigurao nesmetan promet javnom prijevozu i odvratili nesavjesni vozači da koriste žutu traku kao osobni prolaz kroz gužvu, dok su se brojni glasovi Zagrepčana pitali čemu uopće ta barijera, koju je moguće lako prijeći vozilom, umjesto da se postave kamere i kažnjavaju odgovorni.
Bešćutne barijere
Jučer smo tako doznali pravu svrhu barijera – postavljene su s isključivim razlogom kako bi doveli u opasnost državni vrh, premijera Andreja Plenkovića i predstojnika njegovog ureda, Zvonimira Frku Petešića, prilikom prvog sljedećeg prolaska jednom od najprometnijih gradskih ulica.
Da su bile postavljene kamere, sada je jasno, postojali bi i fotografski dokazi kako su bešćutne barijere i prometni stupić nasilno iskočili pred nespremne vozače štićene kolone, naglo i iznenadno se nisu pomakli niti milimetra, nisu se ni pokušali ukloniti s puta službenom vozilu, i sada cijela priča ima tragični epilog – slupani stražnji kraj jednog vozila, i slupani prednji kraj drugog.
Znam, teško je povjerovati da su gradske vlasti mogle biti toliko promišljene i organizirane, da su osmislile vlastiti projekt koji je proveden po planu i čiji je učinak točno onaj koji je zamišljen, ali moguće je da se radi o još jednom od Bandićevih neostvarenih projekata koji su skupljali prašinu u ladicama Holdinga. Imao je i Bandić vozača i Audi, vjerojatno nije htio riskirati da sam upadne u svoju zamku.
Novi napad
Nije to bio ni jedini napad na Plenkovića ovaj tjedan, napadao ga je i drugi predstavnik oporbe na državnoj razini, predsjednik Zoran Milanović, no napadao je i Plenković njega. Moram biti potpuno iskren, kad krenu prepucavanja na liniji Banski dvori – Pantovčak, meni se mozak jednostavno ugasi.
Nekad bi ih gledao kao što bi sa zanimanjem promatrao sudar dva vozila u prolazu, danas više ne mogu ni to. Kao da gledaš hrvanje u blatu dvije autohtone hrvatske svinje – recimo banijske šare i crne slavonske. Nakon par minuta toliko su prekrivene blatom da više ne znaš ni koja je koja, a kamoli koja je gora i za koju navijaš. A ako se zadržiš, neizbježno ćeš i sam završiti prekriven blatom i stajskim gnojem.
Zanimljivo je čisto promatrati na čiju se stranu svrstavaju koji mediji i komentatori – evo jedan stručnjak kaže da je jedan u pravu, drugi da je drugi. Jedan komentator da je ponašanje Milanovića neprihvatljivo, drugi da je Plenkovićevo. Narcis i blatousti, samo se ne zna koji je koji, ili se izmjenjuju u svojim ulogama.
Sportsko blaćenje Tomaševića
Zanimljivo je gledati i medije koji, sad već sportski, imaju potrebu sve u gradu proglašavati krivicom gradonačelnika, pa tako navode da su u nesreću “upletene Tomaševićeve inovacije”, kao da je gradonačelnik Zagreba izumitelj, profesor Baltazar koji je prvi na svijetu osmislio plastične barijere za odvajanje prometnih traka.
Barijere su postavljene u Savskoj samo zato jer bi alternativa bila, kao što sam gore naveo, da se postave kamere i kažnjavaju odgovorni, a to je duboko antihrvatska ideja. Moderna hrvatska država praktički je zasnovana na ideji da odgovorni izbjegavaju kamere, i da ih se ne kažnjava.
Kazne bi trebala dijeliti hrvatska policija, u ingerenciji državnih vlasti a ne lokalnih, a njima je već dosta toga. Od hvatanja pijanog Bandića do danas – u prošloj sam kolumni naveo niz pijanih i pripitih političara koje su zaustavljali – svaki je takav incident samo problem za policiju i policajca koji ima nesreću zaustaviti lokalnog ili državnog šerifa.
Prometno VARanje
Ako bi kamere presuđivale tko će biti kažnjen a tko ne, pa kako bismo provjerili radi li se možda o nekom našem ili nekom njihovom? Što će još ljudi izmisliti – provjeru snimki kamerom u nogometu? Zapravo, loš mi je argument – ako išta, VAR je pokazao da nije ništa teže lažirati utakmice nego prije.
Ono što želim reći je da se ovih dana trudim izbjegavati politiku na svim razinama. Počelo je ljeto, vrijeme je da se malo opustimo, uživamo u nogometu ili serijama, dok mi političari svih razina ne žele dopustiti da ih zaboravim. Čak se i u mojoj zgradi odvija pokušaj puča, stanari su masovno nezadovoljni i predstavnikom i upraviteljem, jedini je problem da se nitko mlađi i sposobniji ne bi javio kao alternativa, svi bi da se netko drugi primi toga. Kao da gledam Hrvatsku u malom.
Stanari se prijete predstavniku, predstavnik se prijeti stanarima, Milanović Plenkoviću, Plenković Milanoviću, Turudić Možemo!, Možemo! Medikolu, Medikol Ivani Kekin, Zagrepčani Tomaševiću, Tomašević konceptu političke karizme… da su u pitanju ozbiljni akteri, rekli bismo da je na pomolu državni udar. Srećom nisu, pa nije. Zato u medijima, na Savskoj, gledamo puzajući državni sudar.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
