Sada su svima definitivno završili godišnji. Počela je škola, počelo je jesensko zasjedanje Sabora, djeca i političari koji su zadnja dva-tri mjeseca pustili mozak na pašu sada ga moraju otići skupiti, mada je postalo očito da su se pojedini primjerci zagubili, ako ih je ikad uopće i bilo.
Tkogod da je bio prisiljen pratiti aktualno prijepodne u utorak – dakle novinari, saborski službenici i zatvorenici u Guantanamo Bayu – i sami su vjerojatno kraj dana dočekali s osjetnim padom kvocijenta inteligencije.
To je jednostavno prirodna adaptacija, obrambeni mehanizam, valjda kako bi se spriječila kronična kognitivna trauma. Do kraja dana, štogod da su me ukućani pitali mogao sam odgovoriti samo s guturalnim vokalizacijama i jednosložnim riječima. Kažu mi da sam tek pred večeru uspio progovoriti “pa-pa-ti!”.
Civilizirani razgovor? Što je to?
Što se točno dogodilo da je uzrokovalo ovakve posljedice? Pokušat ću vam prenijeti bez da vas i same istraumatiziram, premda ne mogu ništa obećati.
Za početak, ono što ste vjerojatno svi čuli, naš je vrli premijer počastio svoju političku protivnicu derogativnim deminutivom kojemu možda i ne bi trebalo biti mjesto u civiliziranom razgovoru, no srećom Sabor već dugo nije mjesto za civilizirani razgovor pa zapravo i nije toliko iskakalo koliko je moglo.
Naš je micek tako zastupnicu Ivanu Kekin prozvao “mucica”, i ovako izvan konteksta stvara se dojam da si naši političari tepaju dok su cijene sve više, zdravstvo sve nedostupnije a smeće se sve više gomila. No, kada ga stavimo u pravi kontekst, taj je dojam zapravo sasvim točan.
Nigdar ni bilo…
Uletio je zatim naš vrli budući komičar Tomislav Ćorić i objasnio da se kriminal u otpadu nikad neće promijeniti, i da zato nema veze što ga je on olakšao svojim izmjenama zakona.
“Promjene o kojima govorite ni na koji način nisu otvorile vrata kriminalu”, kazao je Ćorica Forica, jer se – da, ovo je stvarno rekao – “kriminal u jednoj gospodarskoj aktivnosti razvija od samog početka razvoja te aktivnosti”.
Zatim se u njemu probudio duh Miroslava Krleže, pa je parafrazirao Petricu Kerempuha i rekao nekadašnjem SDP-ovu ministru okoliša Mihaelu Zmajloviću da bi se moglo reći da se kriminal počeo razvijati u njegovo vrijeme, jer se u njegovo vrijeme krenulo razvijati gospodarenje otpadom. “Pa se razvijaju u vremenu svih ministara nakon vas, i budite uvjereni da će se razvijati i dalje”, kazao je. Nigdar ni bilo da smeća ni bilo, nigdar ni ne bu da krali nas ne bu. Tako nekako.
Ispada da je najbolje ne razvijati nikakve gospodarske aktivnosti, jer to samo potpomaže razvoju kriminala – eto, sad nam je konačno jasna strategija ministra Ćorića, on zapravo ništa ne radi kako nam ne bi bilo i gore. Hvala mu na tome. Mozak na paši.
Smeće je nešto najbolje
Za one koji su se oporavili od Sabora, sljedećeg je dana ujutro progovorio i ministar gospodarstva Ante Šušnjar koji je ustanovio kako bi ilegalni otpad u Gospiću, iako je taj problem “malo prenapuhan”, mogao biti nešto najbolje što nam se ikad dogodilo. Ja bih osobno mogao zamisliti podosta drugih scenarija što bi moglo biti najbolje što nam se ikad dogodilo, ali u obranu Šušnjara, kad govorimo o njegovoj Vladi ljestvica uistinu jest dosta nisko postavljena. Fiju, samo 37.000 tona toksičnog smeća – moglo je biti i gore!
Nakon Šušnjarovog pregleda aktualnih gospodarskih zbivanja i predviđanja za budućnost ukućani mi kažu da sam dva sata nepomično gledao u ugašeni monitor, samo uz povremene, jedva vidljive trzaje lijevog kapka. Bila je to srijeda.
U četvrtak sam se osjećao bolje i usudio se ponovno pogledati vijesti, no na moju nesreću naletio sam na podcast Večernjeg u kojem je gostovao lički župan Ernest Petry. Pitali su ga je li istina da je Plenkovića upozorio na problem još u veljači, kao što on tvrdi, ili da Plenkoviću nitko ništa nije rekao do neki dan, kao što tvrdi premijer.
“Mi smo komunicirali, vjerujte, o svim temama. Je li u datim trenucima te komunikacije bio negdje prisutan premijer ili nije, to ja ne mogu kazati”, rekao je Petry. Opet mi se počeo trzati kapak.
Dakle… on je komunicirao s premijerom, ali nam ne može reći je li premijer bio prisutan dok je on komunicirao s njim? Možda je bio odsutan duhom? Da sam barem ja mogao biti odsutan duhom.
Pustite mozak
Kad su Petryju rekli da je Plenković kazao da mu nitko nije ništa rekao dok je bio u Gospiću, a da je on pripadnicima inicijative “Gospić je naš dom” rekao kako je o svemu obavijestio premijera, Petry se brzo snašao. “Pa zašto bih proturiječio premijeru? Ne vidim razlog”, kazao je.
Pitali su ga i tko bi trebao snositi političku odgovornost za taj slučaj – znate, to je ono kad nisi napravio ništa protuzakonito, ali se nešto moglo izbjeći da si radio svoj posao kako spada, pa priznaš pogrešku i predaš palicu nekome drugome.
Petry je na to rekao da bi politička odgovornost trebala biti utvrđena za one političare koji će biti obuhvaćeni kaznenim postupkom, no da nema smisla tražiti odgovornost političara zbog zakona koje su donosili, a koji su omogućili takav kriminal. Evo trza mi se i drugi kapak, namigujem na smjene kao policijska sirena.
Srećom, još malo pa je vikend, pustit ću mozak na pašu da se malo odmori. Što se mene tiče, ne mora se ni vraćati – gdje mi živimo, lakše je bez njega.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
