Hvala vam što čitate. Pretpostavljam da, ako već čitate ovu kolumnu, ona nije jedino što čitate – ako jest, hvala vam i na tome! Ali ako čitate, općenito – pa što ima, braćo dinosauri? Već smo sada u manjini, a uskoro ćemo biti i pred izumiranjem. Da smo životinje, sad bi već bili negdje na “ugroženi”, a u ne tako dalekoj budućnosti mogli bismo biti “izumrli u divljini”.
Možda negdje ostave neki zoološki za nas, možda javne knjižnice prenamijene u prostor gdje će Gen Z i mlađi dolaziti gledati tu čudnu podvrstu ljudi s knjigama u rukama, pa će neko dijete pitati “mama a zašto oni to rade?”, a majka će mu reći “nitko to ne zna, sine, možda im se pokvario mobitel…”.
Tko ne čita ništa se ne pita
Takva nas budućnost čeka, ako se nastave trendovi PISA testiranja koja su pokazala da današnja djeca ne da sve manje čitaju, nego su sve manje i u stanju čitati. Trećina djece u dobi od 15 godina ne mogu razumjeti tekst koji su upravo pročitala, a ta brojka raste sve više.
Posljedice su vidljive svuda oko nas. Na primjer – policajac pročita tekst zakona, ali već za par minuta ne može odgovoriti na konkretna pitanja u praksi. Pretpostavljam da je to glavni uzrok ovotjednog prizora koji savršeno ilustrira vrli novi svijet u kojem živimo.
Dakle, dok je podvožnjak ispod Savske u Zagrebu bio zatvoren, netko je ilegalno oslikao zidove s muralima svih postrojba Domovinskog rata. Lijepo je to izgledalo i lijepo je da se još uvijek sjećamo onih koji su dali svoje živote da bismo imali pravo birati vlast koja bi Talijanima danas dala da trpaju svoje toksično smeće u ruralne dijelove lijepe naše.
Možda su masoni?
U redu, bilo je ilegalno, ali realno nije neka šteta, pozitivna je inicijativa pa smo ostavili to tamo. Onda su neki ljudi odlučili ilegalno pošarati te murale – tko je to bio, ne ulazim u to, možda su Srbi, možda masoni, možda samoprozvani antifašisti, možda netko drugi tko je htio da se priča o tome a ne o nekim drugim problemima.
I tu dolazimo do vrhunca priče – onda su se pojavili Bad Blue Boysi da bi ilegalno prefarbali ilegalno pošarane ilegalno oslikane murale. U pol bijela dana, u vrijeme najveće prometne gužve. I onda je došla policija – pročitala zakon po kojem se ne smije šarati po zidovima bez dozvole – i smjesta zaboravila što je pročitala, pa su zatvorili prometnu traku kako bi Boysi nesmetano mogli ilegalno popraviti ilegalne murale.
Meni je mozak eksplodirao. Bio je to loš dan za znati čitati.
Obrana i zaštita rata
Reagirao je brzo i još jedan čitatelj – ministar Medved – koji je počiniteljima, onim drugima, ne onim prvima niti onim trećima, poručio kako će “obraniti Domovinski rat”. Kao nekome tko čita, ovo je bila posve nova rečenica. Čuo sam do sada da se ide u rat za obranu mira, ali ovo je prvi put da se netko sprema boriti da bi obranio rat. Nova vremena, novi običaji.
Rat su branili i vrli čitatelji u Beogradu, koji su kao heroja pokopali čovjeka čija je vlastita kćer radije bila mrtva nego u rodu s njim, možda i najgoreg zločinca s ovih prostora, ali eto, kad se brani rat, ne biraju se sredstva.
Možemo je zato zatražio da se u Sabor uvrsti točka dnevnog reda u kojoj bi se od EU zatražilo zamrzavanje pregovora sa Srbijom i blokada isplata EU novca, no vladajući su iz nekog razloga to odbili. Možda nisu mogli shvatiti pročitano, ne treba osuđivati.
Najčišći među prljavcima
Bili su vjerojatno zauzeti ovog tjedna potragom za najčišćim među stranačkim kolegama. Ako se sjećate kada je naš vrli premijer kazao da si nisu dali rok za imenovanje novog državnog inspektora – nakon što je stari uhićen i smijenjen prije osam mjeseci – poručio je javnosti da će novog imenovati “kad procijene da je to potrebno”.
Čini se da su sada, nakon masovnog prosvjeda građana na glavnom zagrebačkom trgu, iznenada procijenili da je to potrebno. Jedino im je još ostalo procijeniti tko će od njih biti najmanje suspektan na toj poziciji.
Okupili su sve koji još uvijek znaju čitati, prošli su valjda kroz imovinske kartice svih potencijalnih kandidata i našli jednoga u čijoj je sve – prazno. Tonči Glavinić nema ni dugova ni dionica, ni kuće ni auta, ni žene ni djece, ima samo nešto ušteđevine, punu glavu kose i osmijeh koji osvaja. Ne znamo još da li zna čitati.
Na internom stranačkom izboru – sačuvaj bože da osoba koja istražuje nepravilnosti u državi bude nestranačka – Glavinić je odabran kao najčišći i najumiveniji kandidat za tu poziciju, a mi smo nakon ministra Tončija Glavine dobili i inspektora Tončija Glavinića. Ako pratimo trendove, strahujem da nam nakon Glavine i Glavinića vladajući već pripremaju i dolazak nekog Glavića.
Oprostite na ovoj šali. I hvala što čitate.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
