Kažu da ljudi imaju prirodno urođen otpor ka promjenama. Što donekle ima i smisla, jer se boje nepoznatog. Doduše, neki stvarno pretjeruju. Bore se do posljednje kapi krvi da se ništa ne dira, ne miče i ne talasa, jer to je oduvijek tako bilo. Kod ovakvih nije samo riječ o strahu od promjene, nego o strahu od izlaska iz zone komfora. I sad će tu neko njih nešto da pita. I sad će oni tu nešto morati da rade, Bože me oprosti.
U stvarnosti, promjene su uvijek dobre. Čak i kada su loše – dobre su. Jer onda puste prirodnu selekciju da odradi svoj posao, pa možete vidjeti ko je sa vama, a ko ne. Što je informacija zlata vrijedna.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
