U mnogim organizacijama pogreške se još uvijek ne doživljavaju kao izvor učenja, nego kao prijetnja. Još uvijek se istražuje tko je pogriješio, pišu se obrazloženja i opravdanja, traži se „žrtveno janje“. Iako na prvu zvuči racionalno i “menadžerski”, iza toga stoji cijeli narativ koji dugoročno oblikuje ponašanja, odnose i zdravlje organizacije, a to je narativ kulture krivnje.
Takva kultura ima visoku, ali često na prvu nevidljivu cijenu jer ljudi skrivaju probleme, izbjegavaju rizik, smanjuju inicijativu i uče kako preživjeti, a ne kako doprinositi.
Pridružite se da biste nastavili čitati.