Kako su na slabo naseljenom otoku Cresu novi dom pronašle tri žene – iz Nigerije, Francuske i Južnoafričke Republike – priča je koju je ovog tjedna objavio HRT. „Dok Hrvatska traži načine kako zaustaviti iseljavanje i oživjeti otočke zajednice, ove tri žene su na Cresu pronašle upravo ono što su tražile“, kaže se u tom prilogu.
Primjeri integracije u društvo
Orlando Emmanuella Onyinyechi iz Nigerije izabrala je Hrvatsku nakon što ju je pozvala sestra, tumači, a život joj se ovdje učinio puno boljim. Još se privikava na novu sredinu, kaže dok radi u jednom ugostiteljskom objektu na otoku, i nastoji se što bolje prilagoditi.
Zinzi Cergolj je iz Južnoafričke Republike, a udala za Luku iz Hrvatske i na Cresu, osim obitelji, odlučila stvoriti poslovne prilike. „Otkad sam ovdje, osnovala sam već dva biznisa, odnosno dvije platforme, jednu žensku platformu, a drugu za konzalting“, govori. O njoj i tome kako je došla na Cres nedavno je pisao i jedan dnevni list, gdje je objasnila da je Pivot Nation konzultantska firma koja europska tehnološka rješenja uvodi na afričko maloprodajno tržište, a Solena ženska tech platforma i zajednica. Na Cresu se, kaže ona u TV prilogu, osjeća povezana s ljudima i kulturom koja ju podsjeća na dom i na Južnoafričku Republiku.
Francuskinja Pouline Filipo-Boucontet na Cres pak nije došla tražeći novi dom već mjesto za stažiranje, a ranije je u Hrvatsku dolazila kao turistkinja, na Hvar i Brač. Zbog studija lokalnog razvoja trebala je negdje stažirati i tako je stigla u cresku razvojnu otočnu agenciju OTRA. Stažiranje je završila, ali Cres nije napustila i kaže: „Ako ostajem u Hrvatskoj, ostajem na Cresu.“ Dodaje da se u taj otok zaljubila.
Komentari na društvenim mrežama
Očito, primjeri su to uspješne integracije u hrvatsko društvo, život jednog otoka – sve tri rade, trude se prilagoditi, a jedna već govori odlično hrvatski. HRT-ova objava na društvenim mrežama o njima izazvala je stoga pozitivne komentare, ali, na žalost, i niz zaista ružnih, ksenofobnih i rasističkih, o strancima i useljavanju te protiv multikulturalnosti.
Već je praktički u našem društvu normalizirano da se redovito pojavljuje takav govor uz objave o strancima, da ga se tolerira uz opasku da “ne treba čitati komentare na mrežama”. Doista? Dokle? Negativne reakcije prema strancima, pogotovo one druge boje kože ili vjeroispovijesti, nisu rijetkost, a strani radnici i doseljenici postali su ekonomska nužnost. Umjesto zatvaranja očiju, krajnje je vrijeme da se razgovor o imigraciji i društvu digne na pristojnu i ozbiljnu razinu, a govor mržnje osuđuje.
Najrjeđe naseljeni u Županiji
A ovaj lijepi primjer o tri nove stanovnice Hrvatske – i otoka koji im je pružio dobrodošlicu, valjalo bi promotriti i iz ugla brojki: područje Grada Cresa je prema popisu stanovnika iz 2021. godine imalo 2716 stanovnika, s gustoćom naseljenosti manjom od 10 stanovnika po četvornom kilometru, “što je najrjeđa naseljenost u Primorsko-goranskoj županiji”, kako stoji na službenim stranicama Grada. Cijeli otok, prema zadnjem popisu, ima 2849 stanovnika i s njega se iseljava godinama.
Foto: Screenshot, Canva
