Kako je moguće da ljudi potpuno iste stvari vide i dožive na različite načine? Ili, možemo se isto tako zapitati, kako to da u nekoj situaciju ljudi vide ‘čašu do pola punu’, dok je drugima u istoj toj situaciji ‘čaša do pola prazna’. Očito da je ključ negdje u tome kako percipiramo stvari, ali poanta je, zašto ih tako percipiramo. Na to pitanja pokušala je odgovoriti socijalna psihologica, Emily Balcetis na TEDovoj konferenciji gdje je podijelila s publikom kako ju upravo to pitanje izuzetno intrigrira. Zašto neki ljudi drugačije vide i samim time dožive i protumače ‘na dlaku’ isti događaj, sliku, predmet.
Ona i njezin tim odlučili su naći odgovor na to pitanje i konačno rješenje zagonetke, no odlučili su se između bezbroj područja koja se nude, skoncentrirati na jedno koje muči veći dio njihove nacije, a rekli bismo i svijeta. Odnosno, na pitanje zdravlja, pobliže vježbanja. Zašto je nekim ljudima teže početi i nastaviti vježbati nego drugima? Je li stvar samo u kondiciji ili volji?
