Biznis

Žene na rubu poznatog svemira: One upravljaju misijom koja će nadživjeti čovječanstvo

Žene na rubu poznatog svemira: One upravljaju misijom koja će nadživjeti čovječanstvo

Milijardama kilometara daleko od Zemlje, toliko daleko da Sunce izgleda kao samo jedna od zvijezda na noćnom nebu, nezamislivom brzinom jure dva predmeta izrađena ljudskom rukom. Dva robota, stara gotovo pola stoljeća, koji su prošli najuzbudljivije putovanje u povijesti znanosti, i putuju i dalje, prema zvijezdama, i još uvijek nam javljaju svoja otkrića.

Radi se, naravno, o sondama Voyager, dva svemirska putnika i vječna spomenika ljudskom rodu, koji su zajedno obišli sve plinske divove Sunčevog sustava, fotografirali nevjerojatne prizore, otkrili nam neviđena čuda, i zatim nastavili dalje, u svemir između zvijezda, u prostor netaknut Sunčevim vjetrom.

Svjetlosni dan daleko

Ovaj dugovječni znanstveni eksperiment počeo je kao istraživanje planeta, no već se godinama nalazi u svojoj međuzvjezdanoj misiji. Dvije sonde, dizajnirane za petogodišnju misiju, gotovo pedeset godina kasnije još uvijek šalju znanstvene podatke na Zemlju, odašiljačima slabijim od žaruljica svjetla u hladnjaku, a glavne osobe zadužene za ovu misiju već su desetljećima – dvije impresivne žene.

Ovog je tjedna Voyager 1 – brža od dvije sonde – prešao veliku granicu na svojem putovanju, svoj prvi svjetlosni dan. U srijedu, 18. studenog 2026., prešao je udaljenost od 25,9 milijardi kilometara, što je udaljenost koju svjetlost prolazi za točno 24 sata. Buduća komunikacija sa sondom od sada će se odvijati s barem dvodnevnom pauzom – 24 sata dok dobije uputu, i još 24 sata dok sonda odgovori.

Iako ima već 48 godina, Voyager 1 još uvijek radi, njezin radiotermalni generator još uvijek proizvodi dovoljno energije za napajati dva znanstvena instrumenta, upravljačko računalo i odašiljač usmjeren prema Zemlji. Na obje sonde još uvijek rade magnetometri i podsustav za valove plazme, koji šalju podatke o okruženju u međuzvjezdanom svemiru u kojem se nalaze.

Na Voyageru 2 još uvijek radi i podsustav za kozmičke zrake, koji detektira visokoenergetske čestice i kozmičke zrake u međuzvjezdanom prostoru.

Voditeljica misije

Glavna osoba zadužena za vođenje misije Voyager, dakle za status i upravljanje s obje sonde, danas je Suzanne Dodd, koja je misiju preuzela prije više od 16 godina. Dodd je veteranka misije koja je još kao mlada inženjerka radila na planiranju sekvenci i telemetrije preleta Voyagera 2 pored Urana i Neptuna, između 1984. i 1990. godine. Voyager 2 je do danas još uvijek jedina sonda koja je proletjela pored ta dva plinovita diva.

Dodd danas ima 65 godina, a prije preuzimanja upravljačke palice misije radila je i na brojnim drugim NASA-inim misijama, kao što su svemirski teleskop Spitzer i sonda Cassini. Uz misiju Voyager, danas upravlja i Direktoratom za međuplanetarnu mrežu – tijelom koje upravlja Mrežom dubokog svemira (Deep Space Network – DSN), skupinom teleskopskih antena diljem Zemlje koje komuniciraju sa svemirskim sondama – od kojih je Voyager uvjerljivo najudaljenija.

Rad na misiji donosi niz velikih izazova. Sama udaljenost sondi znači da je njihov signal već vrlo teško uhvatljiv, a jednako je zahtjevno poslati im i nove upute, no inženjeri i znanstvenici to svejedno redovito rade kako bi ih održali na životu i dobili korisna očitanja od njih.

Još jedan izazov je starost samih sondi – računala u njima bila su odabrana zbog svoje izdržljivosti i pouzdanosti, no to znači da se radi o tehnologiji koja je već u vrijeme lansiranja, 1977. godine, bila zastarjela. Oštećenja memorije zbog udara kozmičkih zraka već su u nekoliko navrata privremeno onesposobila sonde, a svaki pokušaj popravka zahtjevao je nevjerojatno strpljenje, jer se na odgovor za svaku poslanu naredbu trebalo čekati gotovo dva dana. Usput se radi i o programskom jeziku koji se danas više ne koristi, i tehničkoj dokumentaciji pohranjenoj u starim, prašnjavim svescima suhog papira.

Unatoč tome, Dodd i njezin tim uspješno drže dvije vremešne sonde na životu, pažljivo i postepeno gase njihove instrumente kako bi preostali mogli raditi što duže, i nadaju se da će obje nastaviti slati korisne podatke barem do početka sljedećeg desetljeća – više od 50 godina nakon lansiranja.

Pet instrumenata

Za očitanja sa svih pet instrumenata s dvije sonde zadužena je Linda Spilker, danas 70-godišnja planetarna znanstvenica, koja je 2012. preuzela poziciju glavne znanstvenice projekta od Edwarda Stonea, NASA-ine legende koji je vodio znanstveni dio misije još u projektnoj fazi.

Spilker je također veteranka programa Voyager, koja je kao mlada diplomantica radila na infracrvenom instrumentu IRIS od samog lansiranja sonde, 1977. U svojoj je karijeri bila i glavna znanstvenica na programu Cassini, a povratak na misiju Voyager označio je i nastavak njezine suradnje s Dodd.

Sonde Voyager napustile su područje Sunčevog vjetra sredinom prošlog desetljeća, nakon što su i Dodd i Spilker preuzele kormilo misije, čime je misija ušla u svoju međuzvjezdanu fazu – svi podaci koje su sonde slale nakon toga omogućile su nam da otkrijemo sastav međuzvjezdanog medija – malobrojnih čestica raznolikih porijekla nošenih međuzvjezdanim vjetrovima, koje se nalaze u gotovo potpunom vakuumu.

Sonde Voyager svoju su brzinu postigle zahvaljujući rijetkom poravnanju vanjskih planeta Sunčevog sustava, kakvo se ponavlja tek svakih 175 godina. Sljedeća misija nalik Voyagerima bit će moguća tek pedesetih godina sljedećeg stoljeća. Do tada, ne postoji niti je planirana ikakva misija koja bi bilo kada mogla prestići Voyager. Zauvijek će ostati naši prvi putnici, prvi predmeti napravljeni ljudskom rukom koje su napustile našu rodnu kolijevku, naš Sunčev sustav.

Kada se, u sljedećih nekoliko godina, svi instrumenti ugase, kada Voyageri prestanu slati poruke kući i kada njihova računala utonu u vječni san, još uvijek će im preostati jedna misija – bit će ambasadori ljudskog roda, spomenici našoj civilizaciji kakva je postojala 1977. godine, zajedno s glazbom, slikama i pozdravima zapisanim na zlatnoj ploči pohranjenoj u sondama. Ako ih ikad, u nekoj dalekoj budućnosti, jednom kada više neće biti ni Sunca ni Zemlje, jednom pronađe neka druga civilizacija, bit će sve što je ostalo od nas.


Foto: NASA

Što dobivate besplatnom registracijom?

  • Neograničeno čitanje našeg sadržaja
  • Newslettere prema vašim interesima
  • Pozive na događaje u vašoj blizini