Nakon više od tri desetljeća uspješnog vođenja vlastite catering tvrtke, Đurđica Protić danas živi vrlo neobičnu, ali iznimno ispunjenu mirovinu. Umjesto besposlenog mirovanja, ova ponosna baka petero unučadi postala je pokretačka snaga i predsjednica udruge MUZZA.
Cilj udruge je jednostavan i pohvalan: približiti STEM područja djeci i mladima na inovativan način te, u suradnji s državom i gradom, u Hrvatskoj otvoriti trajni znanstveno-edukacijski centar. Kroz razgovor o nevjerojatnom rastu “Tjedna znanosti“, neizbježnim birokratskim preprekama i emocijama koje prate rad s djecom, nameće se ključni zaključak – kada se entuzijazam spoji s jasnom vizijom, dječja znatiželja postaje najjači motiv za mijenjanje društva na bolje.
Inspiracija od unuka
Na pitanje čime se bavila prije i kako je uopće došlo do naizgled neobične odluke da pokrene udrugu za popularizaciju znanosti, Protić objašnjava kako je njezin profesionalni put dugo bio vezan isključivo uz poduzetništvo. Njena tvrtka, koju je pokrenula sa suprugom, posluje već trideset godina, a danas taj posao uspješno vode njena odrasla djeca, dok ona i suprug uživaju u mirovini. Prekretnica se dogodila upravo u ulozi bake.
Putujući Europom sa svojom znatiželjnom unučadi, redovito su posjećivali najpoznatije znanstveno-edukacijske centre, od Amsterdama i pariških muzeja, do Tehnopolisa u Belgiji i Kopernika u Varšavi.
“Tada se rodila ideja da djeca i mladi u Hrvatskoj zaslužuju jednaku priliku za otkrivanje znanosti kao bilo gdje u Europi”, naglašava Protić. Inicijalnu ideju podijelila je s profesoricom FER-a Anom Sović Kržić, a ubrzo su im se pridružili i drugi znanstvenici, poput astrofizičarke i popularizatorice znanosti Lane Ceraj, koja danas obnaša funkciju izvršne direktorice udruge. Okupljeni oko zajedničke vizije, shvatili su da prvi korak mora biti osnivanje udruge kako bi postali prepoznatljivi u javnosti.
Znanost u praksi
Govoreći o konkretnim aktivnostima i načinu na koji djeci prezentiraju često kompleksne teme, Protić ističe da se fokusiraju na interaktivnost i terenski rad. Trenutno provode europski projekt MUZZA STEM Akademija, u sklopu kojeg su samo prošle godine održali više od 150 besplatnih radionica u vrtićima, školama i brojnim knjižnicama diljem Zagreba, ali i u gradovima poput Petrinje, Karlovca i Varaždina.
Najteže je u početku bilo okupiti relevantnu znanstvenu zajednicu. Osvrćući se na rast njihovog krunskog projekta, Tjedna znanosti, prisjetila se kako su prije pet godina krenuli s tek 10 izlagača i oko 6000 posjetitelja. Usporedbe radi, nedavno održano peto izdanje okupilo je 40 izlagača, čak 23 fakulteta zagrebačkog Sveučilišta, a posjetilo ih je preko 15.000 ljudi. Da bi uspjeli zadržati pažnju generacije okružene ekranima, morali su biti inovativni.
“Kada smo Fakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije prvi put predložili da u sklopu Tjedna znanosti napravimo pravi mali laboratorij s instrumentima, kutama i naočalama, gledali su me kao s koje sam ja planete i što to hoćemo”, kroz smijeh prepričava reakcije akademske zajednice. Pokazali su im fotografije iz sličnih centara u Belgiji i Nizozemskoj, i to je bila dovoljna inspiracija Fakultetu da osmisli vlastite eksperimente za djecu. Danas kroz popularni MUZZA Lab prođe više od tisuću djece tijekom jednog Tjedna znanosti.
Uz zagrebačka događanja, pokrenuli su i Vikend znanosti u Osijeku, a snažno su iskoračili i u medijski prostor s dva podcasta: “Ljudi koji čine razliku” te “Svi naši svjetovi”, koji je nastao u izravnoj suradnji sa srednjoškolcima kako bi obradili teme koje istinski muče današnje adolescente.
Borba za opstanak
Kada se potegnulo pitanje održivosti, financiranja i neizbježnih problema funkcioniranja u neprofitnom sektoru, Protić ne skriva izazove i frustracije. Europski projekti pružaju sjajne mogućnosti, ali ne nude dugoročnu sigurnost jer im nedostaje sljedivost, a birokracija je neumoljiva.
“Događa se da izvučete europska sredstva, a onda imate one famozne ZNS-ove… To je toliko formalizirano, da je bitno potpisati liste, slike… a ne sadržaj koji si ponudio”, iskreno objašnjava administrativne apsurde, dodajući kako se na isplate čeka mjesecima, što zna biti izuzetno demotivirajuće.
Kako ne bi ovisili isključivo o neizvjesnim natječajima i često skromnim donacijama, udruga je osnovala MUZZA Hub – startup putem kojeg komercijaliziraju svoje edukativne usluge, surađujući s velikim kompanijama i trgovačkim centrima. Ipak, sve te aktivnosti vode prema jednom ultimativnom, dugoročnom cilju.
“Naš dugoročni cilj je da nas prepoznaju i grad i država, i da napravimo znanstveni centar u Hrvatskoj. Da djeca imaju jedan edukacijski centar gdje će svakodnevno moći dolaziti i učiti izvan škole, s temama koje će ih zanimati”, ističe Protić. Napominje kako u Zagrebu zjape brojni prazni prostori, od stare klaonice u Heinzelovoj do paviljona na Zagrebačkom velesajmu, koji bi bili idealni za ovakvu namjenu.
Emocije kao gorivo
Upitana za kraj o onoj emotivnoj strani posla – kako se osjeća nakon odrađenog Tjedna znanosti i nadoknađuje li to sav onaj birokratski umor – Protić se potpuno ozarila..
“Osjećam se da sam na pravom putu”, odgovara bez oklijevanja. Najviše ju motiviraju povratne informacije roditelja, pogotovo kada čuje da je dijete na njihovoj radionici zavoljelo neki predmet koji je u školi mrzilo. Posebno ju je dirnula situacija s dječakom iz jednog manjeg mjesta koji je unatoč bolesti žarko želio prisustvovati radionici robotike, a njihovi su mu volonteri to na kraju i omogućili.
“Izuzetno sam ponosna… Evo, ja sam se sad naježila”, priznaje drhtavim glasom. Njezina najveća želja je da djeca u Hrvatskoj imaju jednake sadržaje kao njeni unuci koji su s njom proputovali Europu. A da su na dobrom putu, najbolje dokazuju prizori koje redovito viđa na njihovim događanjima, kada djeca vuku roditelje za ruku od eksponata do eksperimenta. “To je ono što ja želim i što mislim da Hrvatska mora provesti”, zaključila je.
Foto: Udruga MUZZA, Privatni arhiv
