Od utorka 17. studenoga imamo „trajni sustav veće transparentnosti cijena“, kako su ga okrstili u Ministarstvu gospodarstva koje vodi Ante Šušnjar. Ako se pitate što je to, radi se o primjeni Pravilnika o isticanju bazne cijene proizvoda i Pravilnika o načinu objave cjenika proizvoda, o čemu se razgovara već više od dva mjeseca, nakon što je prvi pokušaj primjene u rujnu odgođen pod pritiskom nezadovoljnih malih poduzetnika zbog iznimno kratkih rokova i troškova prilagodbe.
Analiza troška UGP-a
Prema stručnoj analizi koju je zatražila i platila udruga Glas poduzetnika, temeljenoj na službenim statističkim podacima i upitniku koji su ispunili poduzetnici, procijenjeni dodatni trošak za poduzetnike u prvoj godini primjene tih pravilnika je 91,3 milijuna eura (u svakoj sljedećoj godini trošak iznosi oko 21 milijun eura), a najveći dio otpada na utvrđivanje bazne cijene za svaki proizvod i uslugu i zamjenu oznaka na prodajnom mjestu. Čak 23 puta je veće relativno opterećenje najmanjih poduzetnika u odnosu na najveće. Pritom, kako nam kaže Lana Šiljeg, dopredsjednica UGP-a, Ministarstvo nije predstavilo analizu koja bi pokazala opravdavaju li očekivane koristi za potrošače ovako visoke troškove.
U analizi, koju je za UGP radila dr. sc. Leonarda Srdelić sa ZŠEM-a, obveze se odnose na približno 85.900 poduzeća, ponajviše ugostitelje, frizerske i kozmetičke salone, trgovce, autoservise i druge pružatelje osobnih usluga. Od toga, većina su mikropoduzeća ili obrtnici. Važno je napomenuti da je u spomenutu računicu ukupnog poduzetničkog troška za primjenu pravilnika od 91,3 milijuna eura bilo ukalkulirano i to da oko 46.000 poduzeća mora otvoriti mrežnu stranicu samo radi objave cjenika, no to nije obveza.
Bazne cijene i cjenici
Evo ukratko što se sada, dakle, događa s cijenama njihovih proizvoda, roba i usluga, odnosno što moraju dati na uvid potrošačima.
Određeni su referentni datumi prema kojima potrošač uz aktualnu cijenu dobiva i informaciju o ranije primjenjivanoj cijeni. Za hranu, piće, kozmetiku, sredstva za čišćenje, toaletne potrepštine i proizvode za kućanstvo bazna cijena odgovara maloprodajnoj cijeni koja se primjenjivala 2. svibnja 2025. godine. Za ostalu robu i usluge referentni datum je 10. rujna 2026. godine.
Za robu i usluge koje su u ponudu uvedene nakon tih datuma, objašnjava Ministarstvo gospodarstva, bazna cijena odgovara cijeni primijenjenoj na dan kada su stavljene u ponudu.
Posebno je uređeno i određivanje bazne cijene kada je roba ili usluga na referentni datum bila obuhvaćena popustom ili drugim posebnim oblikom prodaje, a dodatno su precizirana i pravila oglašavanja: bazna cijena obvezno se ističe u tiskanim i televizijskim oglasima u kojima je istaknuta maloprodajna cijena, dok je u ostalim oblicima oglašavanja njezino isticanje dobrovoljno. Tiskani oglasni materijali izrađeni prije stupanja Pravilnika na snagu mogu se koristiti još najdulje 30 dana.
Za poduzetnike je bitno i da objavljuju cjenike roba i usluga na mrežnim stranicama u digitalnom, strojno čitljivom formatu, gdje su vidljivi podaci potrebni za identifikaciju robe i usluga te njihove aktualne i bazne cijene.
Zanimljiva je i sama formalna strana cijele priče o uvođenju baznih cijena, tumačenje razloga te očekivani efekti, pri čemu iz Šušnjarova ministarstva kažu da je isticanje bazne cijene jednokratni administrativni trošak prilagodbe koji je „proporcionalan cilju koji se želi postići“.
Za početak, javno savjetovanje je završilo tek prije neki dan, pristiglo je čak 866 komentara zainteresirane javnosti, a izvještaj s odgovorima je izrađen i objavljen ekspresno, u roku dva dana, i bazne cijene su odmah lansirane. To je nagnalo UGP da ogorčeno pita jesu li građani i poduzetnici doista imali priliku utjecati na konačni sadržaj propisa, ili su ključne odluke već bile donesene. Iako je vrlo dvojbeno što time realno mogu postići, uputili su Vladinom Uredu za zakonodavstvo i Povjereniku za informiranje zahtjeve za žurni nadzor postupka savjetovanja s javnošću o tim pravilnicima.
Kakvi će biti učinci?
Otpočetka su pak nezadovoljni činjenicom da nema procjene učinka tih propisa (pa su zato sami naručili analizu), a sada su iz Ministarstva poručili da će oni tu procjenu provesti naknadno. Kažu i da su „mjere transparentnosti cijena“ važne za suzbijanje inflatornih pritisaka. Štoviše, da su dosadašnje mjere ograničenja cijena 100 proizvoda, odnosno ‘sidrenje’ 9000 proizvoda s 2. svibnja 2025. godine, kao i najava oporezivanja prekomjernih marži, rezultirali stagnacijom cijena hrane.
Za cijene usluga, koje su u proteklih pet godina značajno rasle, pobrajaju da su 66 posto rasle frizerske i fotografske usluge, 70 posto cijene restorana i kafića, 72 posto cijene tretmana za uljepšavanje, 75 posto cijene rekreacijskih i sportskih usluga te 93 posto cijene smještaja. „Stoga je potrebno osigurati i veću transparentnost cijena usluga, kako bi se zaštitili potrošači“, navode.
Hoće li, dakle, cijene usluga stagnirati zbog primjene baznih cijena?
Razlozi za skepsu
U analizi za UGP je Leonarda Srdelić skeptična jer, kako navodi, drugi su uzroci rasta cijena usluga i na njih isticanje prethodne cijene ne djeluje. Što se hrane tiče, tu se dodatna cijena isticala od sredine prošle godine, a smatra da se ne vidi poseban učinak toga. „Od srpnja 2025. do rujna 2026. inflacija hrane u Hrvatskoj smanjila se za 7,6 postotnih bodova, jednako kao medijan usporedivih država članica EU-a. U Sloveniji, koja takvu mjeru nije uvela, smanjila se za 8,2 postotna boda“, navodi.
Inače, u upitniku koji je ispunilo je 899 poduzetnika, od kojih je 784 obuhvaćeno novim obvezama, njih 49 posto namjerava podići cijene. „Mjerom kojom želimo zaštititi potrošače riskiramo upravo suprotno – dodatna poskupljenja”, kaže stoga Lana Šiljeg.
Bude li tako, sada imamo istaknute bazne cijene i svi ćemo prilično jednostavno kao potrošači moći utvrditi u kojoj se mjeri ostvaruje suprotni efekt od željenog, pa nećemo morati čekati službenu računicu. O ostalim efektima na poslovanje malih i mikro poduzetnika će nas, vrlo vjerojatno, najprije izvijestiti UGP, a onda i službena statistika.
Ilustracija: UGP, Ministarstvo gospodarstva, Nano Banana