Kako se u Hrvatskoj može financirati preuzimanje uhodanih domaćih tvrtki ili poslovnih udjela? Prema onome što je nedavno objavio Centar za politiku razvoja malih i srednjih poduzeća i poduzetništva (CEPOR), napokon za to postoji mogućnost kreditiranja i dobivanja jamstava, ako nemate spreman vlastiti kapital.
Nova ponuda kredita i jamstava
Smatraju da se radi o pitanju koje postaje sve važnije za hrvatsko gospodarstvo, a potkrepljuju to i istraživanjem (Business Transfer Barometar Hrvatska). Ono ukazuje da svaki četvrti poduzetnik kao svoju izlaznu strategiju navodi prodaju poduzeća, kako ističe Mirela Alpeza, direktorica CEPOR-a i redovita profesorica na Ekonomskom fakultetu u Osijeku.
Što se, dakle, mijenja? Do sada se kreditiralo izvoznike za kupnju poslovnih udjela u inozemnoj tvrtki, u svrhu širenja i internacionalizacije poslovanja, a sada HBOR u suradnji s poslovnim bankama nudi i kreditiranje financiranja kupnje poslovnih udjela na domaćem tržištu po modelu podjele rizika – sindiciranim ili klupskim kreditom, dok HAMAG-BICRO pruža jamstveni program.
Kako stoji u zaključcima sa CEPOR-ova okruglog stola na temu financiranja preuzimanja uhodanog poslovanja održanog u rujnu ove godine, jamstvo se daje pravnoj osobi „uz jasno obrazloženje poslovne svrhe transakcije i budućeg razvoja društva“. Napominje se pak da je za poslovne banke jedan od ključnih izazova financiranja otkupa uhodanog poslovanja – osim procjene novčanih tokova – i osiguranje odgovarajućih kolaterala, pa su zato jamstva HAMAG-a dobar model za podjelu rizika između banke i drugih sudionika u financiranju.
Ocjena je i da trenutačna ponuda na hrvatskom tržištu ne pruža adekvatan instrument za fizičke osobe koje žele kupiti poslovne udjele i tako možda ući u poduzetništvo. Postoji, doduše, mogućnost korištenja gotovinskog nenamjenskog kredita, ali on u većini slučaja nije dovoljan za zatvaranje cjelokupne financijske konstrukcije.
Čolak: “Trebamo jasne kriterije”
„Najavljeni instrumenti definitivno su korak u pravom smjeru i nešto što se dugo iščekivalo“, komentira za WiA Andrija Čolak iz perspektive tržišta business brokeragea, jer će u sljedećim godinama tisuće poduzeća potencijalno trebati promijeniti vlasništvo. Napominje, međutim, da u segmentu mikro i malih poduzeća, gdje vidi najveći bazen potencijalnih transakcija, nedostaje standardiziran i lako razumljiv okvir.
„Sljedeći važan korak bio bi da poslovne banke izađu s jasno definiranim proizvodima i unaprijed poznatim kriterijima. Potencijalni kupac trebao bi prije ulaska u transakciju moći razumjeti barem osnovne parametre: koliki vlastiti udio mora osigurati, kakav se kolateral očekuje, kako banka vrednuje samu ciljnu tvrtku, koliko gleda njezinu imovinu, a koliko sposobnost generiranja novčanog toka te kako tretira situaciju u kojoj je dio kupoprodajne cijene već strukturiran kroz odgođeno plaćanje prodavatelju odnosno seller financing“, kaže Čolak.
Naglašava i razliku između kupnje postojeće profitabilne tvrtke i financiranja klasične investicije u nekretninu ili opremu – kod mnogih dobrih malih poduzeća najveća vrijednost nije u materijalnoj imovini, tumači, nego u klijentima, zaposlenicima, know-howu, tržišnoj poziciji i prije svega sposobnosti generiranja novčanog toka.
Foto: Magnific, LinkedIn Andrija Čolak, Canva
