U najnovijim izmjenama Zakona o obrtu, koji je trenutačno pri kraju saborske procedure i čeka se još samo konačno glasanje, nalazi se niz promjena za koje ministar gospodarstva Ante Šušnjar tvrdi kako idu na ruku obrtnicima.
Smanjuju se troškovi, olakšava se prijenos obrta i formalizira se mogućnost nastavka rada nakon odlaska u mirovinu, a uvodi se i potpuno novi institut “obiteljskog obrta”. Što obiteljski obrt znači u praksi i na koga se odnosi pojasnila nam je odvjetnica Anđelka Kasum.
Pitanje nasljeđivanja
“U svakodnevnom radu ne mijenja se gotovo ništa jer pravila pod kojima članovi obiteljskog kućanstva pomažu u poslu ostaju ista”, kazala nam je Kasum. “Suština ove izmjene nije uvođenje novih pravila za rad ukućana, nego zakonsko uvođenje pojma obiteljskog obrta kako bi se riješilo pitanje nasljeđivanja i kontinuiteta poslovanja”, rekla je.
Da članovi obitelji pomažu ili su čak stalno zaposleni u obrtu relativno je česta praksa, a postoje i brojni slučajevi gdje majka i kćer, ili otac i sin, rade isti posao, efektivno kao priprema za nasljeđivanje obiteljskog posla jednoga dana.
“Ako vlasnik obrta premine, a recimo radilo se o vezanom obrtu – poput automehaničara, frizera ili stolara za koji je potreban majstorski ispit – obitelj se znala naći pred zidom”, rekla je Kasum. “Ako djeca nisu imala točno taj položeni ispit u tom trenutku, posao se morao gasiti ili se moralo na brzinu zapošljavati poslovođu sa strane”, objasnila je.
Jednaka pravila kao i do sada
“Novim se prijedlogom omogućuje da član obitelji preuzme ulogu privremenog poslovođe bez trenutnog ispunjavanja stručnih uvjeta kako posao ne bi stao, s tim da ima rok od tri godine da položi majstorski ispit i posloži papire. Time se sprječava prekid poslovanja, omogućuje nesmetana realizacija ugovorenih poslova i očuvanje kupaca bez administrativnog zastoja”, rekla je Kasum.
Rad članova obitelji u obiteljskom obrtu ostaje reguliran jednakim pravilima koja su vrijedila do sada i u svim ostalim obrtima. “Obiteljsko kućanstvo čine bračni drugovi, djeca i drugi srodnici koji zajedno žive, privređuju, odnosno ostvaruju prihode na drugi način i troše ih zajedno. Jedino mjesto gdje se to uopće propituje jest u slučaju inspekcijskog nadzora”, kazala je Kasum.
“Kada inspektor rada uđe u vašu prodavaonicu ili na gradilište i tamo zatekne vašeg sina ili supruga kako rade, postavlja se pitanje zašto te osobe nemaju ugovor o radu i prijavu na mirovinsko. U tom trenutku se gledaju papiri kojima se dokazuje srodstvo i osobna iskaznica koja dokazuje da svi živite na istoj adresi, odnosno u zajedničkom kućanstvu. Čim se to utvrdi, inspektor utvrđuje da je riječ o dopuštenoj pomoći u sklopu obiteljskog obrta i nema kazne za rad na crno”, objasnila je.
Kada pomoć postaje neprijavljeni rad?
Kasum nam je naglasila kako ta dopuštena pomoć ipak ima određene granice preko kojih postaje neprijavljeni rad, a koje su definirane kroz propise o radu i nadzornu praksu.
“Rad ukućana mora imati obilježje ispomoći (npr. zamjena tijekom dnevnog odmora, pomoć pri povećanom opsegu posla ili preuzimanju robe). Ako član obitelji radi u punom fondu sati, u kontinuitetu i prema fiksnom rasporedu, inspekcija rada takav odnos prekvalificira u radni odnos s obvezom prijave i retroaktivnog plaćanja doprinosa. Pomoć članova kućanstva mora biti besplatna”, kazala je Kasum, i napomenula i kako član obitelji mora biti i član kućanstva – što prestaje s promjenom adrese te njegov rad automatski zahtjeva ugovorni odnos.
Foto: Nano Banana 2 (ilustracija), privatni arhiv
