Ivana Ivandić rođena je i odrasla je u Innsbrucku u Austriji, ali je odlučila svoj život preseliti u Berak, selo pored Vukovara iz kojeg potječe njezina majka. Ondje je s prijateljicom, kuharicom po struci, pokrenula catering koji se u kratkom vremenu pretvorio u posao s brojnim narudžbama, od svakodnevnih obroka do svadbi i obiteljskih proslava. Iako su je neki odgovarali od ideje da ugostiteljski posao pokrene u malom mjestu, Ivana je vjerovala da će potražnje biti. Danas, kada se njih dvije teško stižu odmoriti od posla, već razmišlja o tome kako proširiti kapacitete.
Povratak u Hrvatsku bio je prilika da pokrene nešto svoje. Ivana je u Austriji živjela i radila do prije nekoliko godina, no željela se preseliti u Berak, odakle je njezina majka. Razmišljajući o tome čime bi se mogla baviti, dobila je neočekivanu ideju. „Nešto bih svoje možda otvorila, i onda sam pomislila: ajmo raditi catering. Moja prijateljica je kuharica po struci, a obje volimo jesti i pripremati hranu, tako da je to nekako nastalo“, rekla je Ivandić.
Njezini roditelji nisu odmah prihvatili odluku da se kći preseli gotovo 900 kilometara daleko. Brinulo ih je kako će se snaći u zemlji u kojoj dotad nije živjela, no Ivana je bila odlučna. Danas su se naviknuli na njezin život u Hrvatskoj, a zbog njezine poslovne priče postali su i ponosni na njezinu odluku.
Berak nije bio nepoznat teren
Iako se preselila iz Austrije, promjena sredine za Ivanu nije bila posebno velik kulturološki šok. U Hrvatsku je dolazila redovito još od djetinjstva. „Mi smo, otkad znam za sebe, minimalno devet puta godišnje dolazili u Hrvatsku. Pogotovo sam zadnju godinu prije preseljenja dolazila stvarno jako često, tako da sam već bila upoznata s tim kako to funkcionira ovdje“, rekla je Ivandić. U obiteljskom dvorištu staru šupu postupno su preuredile u prostor za pripremu hrane, pa je već poznavala dio administrativnih i praktičnih obveza koje su ih čekale.
Na prilagodbu svakodnevnom životu ipak je trebalo nešto vremena. Godinama joj je dolazak u Berak značio odmor i vikend. „Samo mi je dugo trebalo da shvatim da nisam na godišnjem, nego da ja tu živim sad. Baš mi je sigurno dva-tri mjeseca trebalo“, rekla je Ivandić.
Administrativne procedure nisu joj se činile bitno drukčijima od onih u Austriji, gdje je imala uvid u pokretanje sličnog posla člana obitelji. U pripremama joj je pomoglo i to što je imala ljude koji su joj mogli objasniti kamo treba otići i koje dokumente prikupiti. Najteže je bilo pričekati završni potpis. „U Austriji nije ništa jednostavnije nego ovdje. Ali to čekanje po dva-tri tjedna, to me najviše izludilo. Sve smo uložili u ovo i samo smo htjeli čim prije krenuti“, rekla je Ivandić.
Posao se počeo zahuktavati praktički odmah nakon otvaranja. „Ovdje u selu, kod nas u Berku, baš su svi jedva čekali da se to otvori. I prije nego što sam otvorila, već smo imali upite, pa smo čak dogovorili i neke svatove“, rekla je Ivandić. U početku su na društvenim mrežama objavljivale fotografije jela koje su pripremale za sebe, a podrška lokalne zajednice pomogla im je da brzo dođu do novih klijenata.
Važnu ulogu u početnoj promociji imao je i općinski načelnik, koji ih je angažirao za pojedina lokalna događanja. Preko tih angažmana za njihov su posao doznali i ljudi iz okolice. Prva narudžba stigla je samo nekoliko dana nakon otvorenja, 1. srpnja 2024., a preporuke su se nastavile širiti. Ivana je vjerovala da će catering imati dovoljno klijenata jer se u malom mjestu redovito organiziraju svadbe, krizme, pričesti i druge proslave.
Posla ima sve više
Danas se posao vrti oko dviju žena, Ivane i njezine prijateljice, a količina posla ponekad je toliko velika da obje završavaju radne dane potpuno iscrpljene. Zbog toga Ivana već razmišlja o tome da u sljedećem razdoblju pronađu dodatnu osobu koja bi im pomogla. „Sad kako je bila sezona svatova, baš smo odradile jako puno svadbi, a prije toga su bile krizme i pričesti. Nas dvije stvarno se ubijemo na poslu. Ako posla bude više nego ove godine, ne znam kako ćemo uspjeti“, rekla je Ivandić.
Catering primaju svakoga dana, dok je od utorka do petka, od 10 do 15 sati, organizirana priprema dnevnih menija i jela po narudžbi. Ponedjeljak su pokušale rezervirati kao slobodan dan, no i tada prihvaćaju catering kada se pojavi odgovarajuća narudžba. Vikendi su uglavnom rezervirani za veće događaje, među kojima su svadbe i obiteljske proslave.
Takav ritam nije je naveo da požali zbog odluke o pokretanju posla. Iako postoje dani kada se zbog umora zapita što joj je sve to trebalo, smatra da bi slične trenutke imala u gotovo svakom poslu. Zadovoljna je time što je izgradila nešto svoje i što se ideja za koju su neki sumnjali da će uspjeti pokazala održivom.
Restoran nije u planu
Ivana zasad ne planira otvaranje klasičnog restorana. Ipak, ideja o širenju poslovanja postoji, premda je zasad još u domeni planova za budućnost. „Ovako nam je baš dobro što hranu donosimo na lokaciju. Odradimo taj posao i to je to. Restoran, to ne, ali ja uvijek nešto novo želim otvarati. Možda jednog dana napravimo i neku svadbenu salu, ali to su zasad samo snovi“, rekla je Ivandić.
Za sada je prioritet organizirati posao tako da mogu odgovoriti na potražnju, a da pritom ne moraju sav teret nositi njih dvije. Brz početak i sve veći broj narudžbi pokazali su da i malo mjesto može biti dobra lokacija za catering, osobito kada se posao oslanja na lokalne potrebe, preporuke i osobne kontakte.
Sadržaj nastao u sklopu okupljanja WiA Connect Vukovar.
Foto: IVY Catering
