Dugo sam se spremala na pisanje ovog članka, nekako me uvijek mučilo što će selo reći nakon njega. S vremenom me to selo sve manje zanima jer ono ne plaća moje račune.
Ujutro mi zaposlenica javlja da neće doći: dijete ima temperaturu. Razumijem. Bolesno dijete treba roditelja. Ali u istoj minuti moram odlučiti tko će preuzeti njezin posao, hoćemo li pomaknuti rok i mogu li ponovno zamoliti kolegicu da radi za vikend umjesto ove na bolovanju. Kad se to ponavlja, ne mogu se praviti da ne utječe na tim.
Ono što me pritom sve više zanima nije zašto je dijete bolesno. Zanima me zašto je odgovor te obitelji svaki put isti.
Zašto očev posao ostaje nedirnut kad je dijete bolesno?
Zašto je majka ona koja ostaje kod kuće, uzima bolovanje, izlazi ranije po dijete i otkazuje sve na poslu? Zašto očev posao ostaje nedirnut, kao da dijete ima samo jednog zaposlenog roditelja? Ako supružnici tako podijele skrb, ta podjela ne ostaje unutar njihova doma. Ona ulazi u moj raspored rada. Njezine posljedice preuzimaju zaposlenica, njezini kolege i tvrtka u kojoj radi, dok poslodavac njezina supruga možda nikad ne mora tražiti zamjenu.
Brojke pokazuju da to nije samo dojam iz pojedinog ureda. Prema HZZO-ovu izvješću za 2025. godinu, zbog njege člana obitelji s posla su prosječno dnevno izostajale 2.344 žene i 459 muškaraca. Žene su činile približno 84 posto tih izostanaka. U 2024. omjer je bio 2.034 prema 382. HZZO u toj kategoriji ne izdvaja samo njegu bolesnog djeteta, pa se iz nje ne može tvrditi da majke koriste 84 posto bolovanja za djecu. Može se, međutim, vidjeti koliko neravnomjerno žene i muškarci koriste bolovanje za skrb o članu obitelji.
Iz perspektive poslodavca svaki takav izostanak traži rješenje istoga dana. U poslu s klijentima ili smjenama zadatak se ne može ostaviti da čeka. Netko mora uskočiti, često uz vlastite obveze. Ako je riječ o duljoj odsutnosti, treba pronaći i uvesti zamjenu; kada se zaposlenica vrati, posao treba ponovno predati. Teškoća nije samo u isplati naknade. Teškoća je u nepredvidivosti, vremenu za uvođenje druge osobe i pritisku na ostatak malog tima.
Razmjer izostanaka vidi se i u HZZO-ovu dnevnom prosjeku: tijekom 2025. zbog njege člana obitelji s posla je izostajalo 2.803 zaposlenih dnevno, prema 2.416 godinu prije. Za naknade iz zdravstvenog osiguranja po toj osnovi isplaćeno je 23,51 milijun eura. To nije procjena ukupnog troška za poslodavce; njihove troškove zamjena, preraspodjele posla i izgubljenog vremena taj iznos ne mjeri. Izvor: HZZO, izvješće za 2025.
Napredovanje i očekivanja u braku
A onda dolazi razgovor o napredovanju. Zaposlenica je sposobna i želi odgovorniji posao. Želim joj ga ponuditi. Ali odgovornija uloga katkad znači voditi projekt kroz nekoliko mjeseci, preuzeti odluku u trenutku kad nastane problem ili biti dostupna u unaprijed dogovorenom važnom terminu. Ako je obiteljsko pravilo da isključivo ona prekida svoj rad svaki put kad se plan promijeni, to pravilo sužava njezin prostor da prihvati priliku. Njezin suprug u međuvremenu može reći „da” sastanku, putu ili novom projektu, jer netko drugi čuva njegovo radno vrijeme.
Bilo bi nepošteno sav taj problem pripisati zaposlenici. Ako ona svaki dan preuzima skrb kako bi suprug mogao bez ograničenja graditi karijeru, njezina raspoloživost nije samo osobni izbor; oblikuju je i očekivanja u njezinu braku. Europski institut za ravnopravnost spolova nalazi da žene u Hrvatskoj češće od muškaraca pružaju intenzivnu skrb o djeci i češće svakodnevno obavljaju kućanske poslove. Eurostat za EU također pokazuje da je razlika u zaposlenosti žena i muškaraca izraženija u kućanstvima s djecom. Brojke ne opisuju svaki brak, ali daju kontekst onome što poslodavac vidi u rasporedu rada.
Razumijem strah poslodavaca
Zato razumijem strah poslodavaca koji se pitaju kako će pokriti odsutnost zaposlenice nakon rođenja djeteta i kako će organizirati njezin povratak. U maloj tvrtki to nije apstraktno pitanje. Ipak, unaprijed odbiti zaposliti ženu zbog njezine dobi ili pretpostavke da će imati djecu značilo bi kazniti kandidatkinju za događaje koje o njoj ne znamo. Još bi više učvrstilo položaj u kojem se njezina karijera smatra manje važnom od suprugove.
Mogu organizirati zamjenu. Mogu dokumentirati posao tako da ga druga osoba lakše preuzme. Mogu ocjenjivati rezultate prema jasnim kriterijima i paziti da napredovanje ne ovisi samo o ostajanju u uredu do kasno. To je moj dio odgovornosti kao poslodavca. Ali ne mogu umjesto supružnika dogovoriti da i otac ode po dijete, ostane s njim kada je bolesno ili barem povremeno kaže vlastitom poslodavcu: „Danas ja ne mogu doći.”
Dok god je očeva odsutnost iznimka, a majčina se podrazumijeva, dvije karijere u istom braku neće imati jednake uvjete. Jedan poslodavac dobiva radnika čije je vrijeme zaštićeno. Drugi dobiva zaposlenicu od koje se očekuje da prva prekine svoj rad. Kada se ona potom pita zašto napreduje sporije, odgovor se ne nalazi samo u njezinu uredu. Dio odgovora čeka je kod kuće.
Piše: Ružica Božić Cerovac, suvlasnica i direktorica Muzeja čokolade u Zagrebu.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
