Poslodavci često diskriminiraju mlade žene bez djece pri zapošljavanju jer strahuju da će u nepredvidljivom trenutku ostati bez radnice kada ona krene na porodiljni. U isto vrijeme, žene s malom djecom izložene su diskriminaciji po drugoj osnovi – za njih poslodavci strahuju da će često izostajati s posla dok vrtićka djeca i školarci nižih razreda prolaze uobičajeni niz dječjih bolesti.
Ovaj je strah dijelom i opravdan u mikro i malim tvrtkama – što kada jedna od troje ili četvero zaposlenih nije dostupna, a u tijeku je projekt ili kampanja koju upravo ona vodi? U malim sustavima gdje je svaka osoba ključna odlazak radnika na bolovanje zbog djeteta može značiti i ugrožavanje poslovanja.
Rizik za poslodavca
“Nije nam se jednom dogodilo”, napisala je u raspravi unutar Women in Adria mreže jedna vlasnica male tvrtke. “Usred smo promotivne akcije, tri su cure u timu, jednoj se razboli dijete, drugoj isto a treća mora izaći svaki dan pola sata ranije jer vodi malog na neke vježbe. I onda gasimo kampanju jer ne stižemo odrađivati, a gradili smo je mjesec dana prije”, kazala je.
Radi se o riziku koji svaki poslodavac mora prihvatiti, no dok je nemoguće planirati hoće li se radnik razboliti ili ne, činjenica je da u većini slučajeva bolest djeteta dovodi do toga da s posla izostaje – majka.
U raspravi na Facebook zidu našeg portala mnoge su žene primijetile da je to jednostavno tako – kada je bolesno, dijete traži majku. Čak i one koje bi se izmjenjivale s mužem oko bolovanja često bi ga ipak preuzimale na sebe kada je riječ o visokoj temperaturi.
No, pojedine su ipak pokazale da može biti i drugačije. “Dok sam ja bila s djetetom nije tražio tatu, a dok je tata bio s njim nije tražio mene. I inače smo oko djeteta pola-pola”, ispričala je jedna od komentatorica.
‘Dobila sam otkaz’
“Ja sam uvijek ostajala kod kuće kada su imali jako visoku temperaturu iako mi je plaća bila skoro duplo veća, jer se muž nikako nije snalazio s temperaturom i djeca su stalno tražila mamu”, napisala je jedna od komentatorica.
“Obzirom na izuzetno odgovoran posao i potrebu čestog putovanja, sam na kraju dobila otkaz iako sam godinama prije kvalitetno radila i imala vrhunske rezultate. Tako da ne samo da mi je karijera bila na čekanju nego je posve prestala”, napisala je, no i dodala kako joj nije žao zbog toga. “Sada iz ove perspektive bi isto napravila, jer sada imam zdravu, pametnu i stabilnu djecu i jako su vezani za nas oboje”, kazala je.
Prema službenim podacima Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje (HZZO), žene su u 2025. pet puta češće ostajale kod kuće zbog njege člana obitelji u usporedbi s muškarcima. Dnevno je iz tog razloga s posla izostajalo 2344 žena i 459 muškaraca.
U Hrvatskoj, bilo koji roditelj može otvoriti bolovanje radi njege bolesnog djeteta, a za te dane umjesto plaće dobiva naknadu od HZZO-a u iznosu od 100 posto osnovice, no najviše 995,45 eura. Maksimalno trajanje bolovanja je do 60 dana po bolesti, što u praksi znači da jedan roditelj više djece može dulji period vremena provesti odsutan s posla, ako mu se zareda da se djeca razboljevaju “na smjene”.
Austrija: Tjedan dana svaki roditelj
Na razini EU-a ne postoji ujednačen pristup brizi zaposlenih za bolesnu djecu – minimum je propisan Direktivom o ravnoteži između poslovnog i privatnog života, koja obvezuje države da svim zaposlenima osiguraju pet dana godišnje za njegu članova obitelji, no ne propisuje treba li te dane platiti država ili poslodavac.
U Švedskoj, koja je vjerojatno najdarežljiviji primjer u EU, roditelji imaju pravo na do 120 dana za njegu po djetetu godišnje, uz naknadu plaće od oko 80 posto, prema procjeni socijalnog osiguranja.
U Austriji, s druge strane, svaki roditelj ima sedam dana godišnje za njegu članova obitelji, a te slobodne dane plaća poslodavac. Iznimno u Austriji, ako je riječ o roditeljima djeteta mlađeg od 12 godina koje se ponovno razboli iste godine, roditelj dobiva dodatnih tjedan dana slobodno na račun brige za dijete. Roditelji manje djece u Austriji su tako potaknuti više se izmjenjivati u bolovanjima.
U Njemačkoj, svaki roditelj dobije 15 dana plaćenog dopusta za svako dijete, osim samohranih roditelja koji dobiju 30 dana, a njihov izostanak s posla plaća država u iznosu 90% neto plaće, do limita od 135,63€ na dan.
I njemački model na taj način pokušava potaknuti i očeve da češće preuzimaju brigu za bolesno dijete na sebe, a pritom i ne kažnjava poduzetnike.
Dalek put u Hrvatskoj
Najsigurniji način da poslodavac ne diskriminira majke mlađe djece pri zapošljavanju jest da u praksi ne postoji razlika između njih i očeva mlađe djece – ako i jedni i drugi podjednako izostaju s posla zbog brige o djetetu, poslodavac neće biti u iskušenju da radno mjesto ponudi muškarcu umjesto ženi.
No, čini se da je u hrvatskom društvu do toga još uvijek dalek put. HZZO ne radi nikakvu razliku između muškaraca i žena kada je riječ o odlasku na bolovanje radi brige o djetetu – muškarci imaju jednako pravo reći poslodavcu da ostaju doma zbog temperature vrtićarca – no to rade pet puta rjeđe od žena.
Anketa WiA
U anketi na LinkedIn profilu Women in Adria pitali smo članice i pratiteljice tko u njihovim obiteljima ostaje kod kuće s bolesnim djetetom. Čak 67 posto odgovorilo je “uglavnom ja”, tek svaka treća je odgovorila da tu odgovornost podjednako dijeli sa suprugom, a tek 2 posto kazalo je kako bolovanje uglavnom uzima suprug.
Dok se naše društvo i kultura ne promijene dovoljno da postane normalno da i očevi mjere temperaturu i rade čajeve, ili barem dok se pravila ne promijene tako da se oba roditelja moraju izmjenjivati na bolovanjima, poslodavci će i dalje razmišljati koliki im je rizik ako zapošljavaju majke mlade djece.
Foto: Nano Banana 2 (Ilustracija)
