Hrvatska će početkom iduće godine napokon početi s primjenom europske Direktive o transparentnosti plaća, no izmjene Zakona o radu kasne, što među poslodavcima izaziva nervozu jer će im rokovi za prilagodbu biti (nepotrebno) kratki. Po tome, međutim, nismo neka iznimka jer većina EU država također kasni. Podsjetimo, formalni rok za prijenos te direktive u nacionalno zakonodavstvo bio je u lipnju.
Što generalno očekivati? Iskustva zemalja koje su slična pravila uvele ranije, kao što su Danska i Velika Britanija, gdje je uvedeno obvezno izvještavanje, zabilježile su smanjenje jaza u plaćama između žena i muškaraca za otprilike dva postotna boda. U Austriji i Njemačkoj istraživanja, međutim, nisu pokazala mjerljiv učinak, kaže nam HR konzultantica Sanja Ćupurdija, vlasnica tvtke Tarchon. Ona smatra da je pouka jasna: sama objava brojki o plaćama nije dovoljna, zaposlenici moraju znati svoja prava, a poslodavac objasniti razlike. “Upravo to ova europska direktiva dodaje”, napominje.
Tri promjene i definicija plaće
Velike kompanije će prva izvješća o rodnom jazu morati podnijeti već u lipnju 2027. godine, na bazi podataka iz razdoblja koje upravo traje. A što s malim i mikro poduzetnicima? I kako će se promjene odraziti na fleksibilnost pregovora s novim zaposlenicima?
“Prvo da umirim: nitko od malih neće morati objavljivati plaće ni slati izvještaje. Ali osnovna pravila vrijede za sve poslodavce, pa i za nas s dvoje ili troje zaposlenih. Govorim ‘nas’ jer sam i sama mikro poduzetnica. Mijenjaju se tri stvari. Kandidatu ćete prije zapošljavanja morati reći početnu plaću ili raspon plaće za to radno mjesto. Nećete ga smjeti pitati koliko je zarađivao kod prethodnog poslodavca. I iz ugovora treba izbaciti odredbu da je plaća tajna, jer će se unosom odredbi direktive u Zakon o radu skinuti ‘veo tajnosti’ i zaposlenici će legalno moći govoriti o vlastitoj plaći”, odgovara Ćupurdija.
Važno je pritom znati, napominje, što se sve smatra plaćom. “To je sve što zaposlenik prima: osnovna plaća, dodaci, bonusi, nagrade, službeni automobil koji se koristi privatno i slično. Za svaki od tih primitaka trebat će napisati kriterij, odnosno tko ga dobiva i pod kojim uvjetima, odnosno ako ga dobivaju svi napisati da je to tako. Mnogi mali poslodavci tu imaju najviše posla, jer se bonusi i nagrade često dijele ‘po osjećaju’ ili služe kao sredstvo povećanja neto isplata radnicima”, naglašava Ćupurdija, te dodaje da pregovori ostaju. “I dalje možete platiti više osobi koja ima više iskustva ili donosi bolje rezultate. Razlika je u tome što ćete tu odluku morati znati objasniti razlozima koji nemaju veze sa spolom. ‘Bolje je pregovarao’ više neće biti dovoljan odgovor”, kaže.
“Zahtjevno manje no što se čini”
Koliko je proces zahtjevan za male i mikro tvrtke te koliko je koristan besplatni alat koji je ponudilo Ministarstvo rada, pitamo. Kaže da je proces zahtjevan manje nego što se čini: “Tvrtka s pet zaposlenih ne treba pravilnik od 40 stranica. Treba joj popis radnih mjesta, kratak opis što tko radi i jedna stranica na kojoj piše o čemu ovisi plaća. Za to je dovoljno nekoliko radnih dana.”
Što se tiče alata Ministarstva, on pomaže upravo u najtežem dijelu, a to je usporedba različitih poslova: “Omogućuje procjenu i usporedbu vrijednosti različitih radnih mjesta te izgradnju platne strukture na objektivnim kriterijima. Jednostavno rečeno, pomoći će vam odgovoriti na pitanje vrijedi li posao voditeljice ureda jednako kao posao voditelja skladišta. Alat vam daje sliku stanja. Odluku što ćete s tom slikom napraviti donosite sami”, napominje Ćupurdija.
Inspektori rada bi u nadzoru mogli tražiti te pokazatelje, ili će ih poslodavac zatrebati ako ga radnik tuži. Postavlja se pitanje – što bi morali imati spremno za pokazati?
Sada izračunajte koliki je jaz u plaćama i to ispravite
Naša sugovornica ocjenjuje kako je to najvažnije pitanje za mirko i male poduzetnike. Ako ih radnica ili radnik tuži zbog nejednake plaće, morat će dokazati da diskriminacije nije bilo. “Zato je papir vaš najbolji prijatelj. Imajte spremno: popis radnih mjesta s opisima poslova i zahtjevanim vještinama, napisane kriterije za plaću i za sve ostale primitke, raspon plaće za svako radno mjesto i kratku bilješku zašto netko unutar tog raspona ima više, a netko manje. Provjerite i ugovore o radu, da u njima više nema klauzule o tajnosti plaće”, savjetuje.
Njen je savjet i da poduzetnici već sada izračunaju koliki je jaz u plaćama, iako ih na to nitko ne obvezuje.
“Zbrojite sve što su tijekom godine primile žene, a sve što su primili muškarci, podijelite s brojem odrađenih sati i usporedite. Zatim isto napravite po skupinama sličnih poslova. Za tvrtku s desetak ljudi to je jedno popodne u Excelu. Ako razlika postoji, bolje je da je prvi vidite vi i imate vremena razumjeti je i ispraviti”, objašnjava zašto se isplati ta računica.
Utjecaj transparentnosti
A što će zaposlenici po novome moći pitati vezano za plaće, odnosno koje informacije će moći tražiti? Nitko, naime, neće moći tražiti informaciju o tome koliko točno zarađuje kolegica za susjednim stolom, ali hoće nešto drugo: “Zaposlenik će moći pitati poslodavca dvije stvari: kolika je njegova plaća i koliki je prosjek plaća, posebno za žene i posebno za muškarce, u skupini ljudi koji rade isti ili jednako vrijedan posao. Znači, radnica u računovodstvu doznat će prosjek za svoju skupinu poslova i vidjeti gdje je ona u odnosu na njega. Ako je ispod, ima pravo pitati zašto. I ima pravo dobiti jasan odgovor.”
Općenito se očekuje se da bi primjena te europske direktive mogla utjecati na smanjivanje jaza u plaćama. Naime, žene u EU zarađuju 11,1 posto manje po satu od muškaraca, prema Eurostatu, i taj se jaz u deset godina jedva pomaknuo. U Hrvatskoj je pak manji od europskog prosjeka.
Ćupurdija za Hrvatsku navodi dva pokazatelja. Jedan se odnosi na usporedbu prosječne mjesečne bruto plaće koje objavljuje DZS, a razlika je tu nešto ispod četiri posto. Eurostat pak uspoređuje prosječnu bruto zaradu po satu, a mikro tvrtke s manje od deset zaposlenih uopće ne ulaze u njegov izračun. Po toj metodi hrvatski jaz iznosi oko sedam posto.
Žene više neće pregovarati naslijepo
Razlog jaza rijetko leži u nečijoj lošoj namjeri, dodaje. “Češće je stvar u tome da žene nisu znale koliko posao vrijedi, pa su tražile manje. Ili su se vratile s porodiljnog i preskočile jedan krug povišica. Ili rade poslove koje smo navikli smatrati ‘manje vrijednima’. Transparentnost tu pomaže na vrlo jednostavan način. Kad žena unaprijed zna raspon plaće, pregovara s istom informacijom kao i svi drugi. Kad je nitko ne pita za staru plaću, niska plaća s prošlog posla ne prati je na novi. To je najveći dobitak za žene: prestaju pregovarati naslijepo”, komentira naša sugovornica.
Stoga čitateljicama koje su zaposlene poručuje – pitajte, a poduzetnicama – uredan sustav plaća pomoći će vam da privučete i zadržite dobre ljude, “a to nama malima vrijedi više nego velikima”.
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
