Neke poslovne priče počinju velikim kapitalom, iskustvom ili sigurnim poslovnim planom. Priča Andree Mijalić počela je puno skromnije – podstanarstvom, idejom da bi umjesto stanarine mogla otplaćivati vlastiti kredit i zemljištem koje je tek trebalo administrativno urediti.
Put do Luxury Wellness Ville Impossible u Marini kod Trogira trajao je godinama i uključivao odbijene kredite, promjene bankarskih uvjeta, rast cijena građevinskog materijala, rad na više poslova i, naposljetku, promjenu same poslovne ideje.
Danas Mijalić svoju kuću iznajmljuje turistima. Prema podacima koje navodi, na Bookingu ima ocjenu 10/10, dvije godine zaredom osvojila je Traveler Review Award, dok na Airbnbu nosi oznaku Guest Favorite. Sve recenzije, od prve rezervacije do danas, ocijenjene su najvišom mogućom ocjenom na svim portalima.
No iza tih rezultata stoji projekt koji je nekoliko puta izgledao kao da ga neće biti moguće dovršiti. “Moja borba je dokumentirana papirima, znojem i diplomama. Zato se vila zove ‘Impossible’ – jer dokazuje da je nemoguće samo riječ iza koje se skrivaju oni koji se boje pokušati”, rekla je Mijalić.
Sve je počelo stanarinom
Mijalić je tada bila podstanarka i zaključila da bi joj više smisla imalo ulagati novac u vlastitu nekretninu. U početku je zamišljala manju kuću ili stan u mirnijem dijelu grada, no nakon razgovora s bankarom shvatila je da bi joj plaća omogućila tek vrlo ograničen kredit.
Tada joj je obitelj ponudila dio zemljišta u Dalmaciji, oko 600 četvornih metara, na kojem bi mogla graditi. Problem je bio što zemljište nije bilo jednostavno upisano i riješeno. Trebalo je riješiti vlasničke odnose, elaborate, razdvajanja i spajanja čestica te drugu dokumentaciju.
Proces je trajao oko dvije godine i zahtijevao značajan novac. “To je bila noćna mora od rješavanja papira jedan kroz jedan. More novca, a što je to trajalo, da vam ne govorim”, ispričala je Mijalić.
Bankar joj je potom rekao da bi za dokumentaciju trebalo izdvojiti oko 10.000 eura, a da s tadašnjim primanjima neće moći dobiti potreban kredit. Savjetovao joj je odlazak u Njemačku, gdje bi nakon zaposlenja i nekoliko platnih lista imala veće šanse za financiranje.
Mijalić je poslušala savjet i otišla u Njemačku bez znanja jezika i poslovne mreže, s poslom koji je pronašla preko Facebook grupe i početnom plaćom od oko 950 eura. Nije, međutim, planirala dugoročno ostati na tom poslu. Htjela je naučiti jezik, pronaći bolje plaćene poslove i stvoriti uvjete za kredit.
“Ja sam znala da ja to mogu”, rekla je Mijalić.
Od sobarice do četiri posla
U Njemačkoj je počela kao sobarica, a potom prelazila na druge poslove. Više godina radila je četiri posla kako bi povećala prihode, a znala je raditi i više od 300 sati mjesečno. Upravo su joj visoka primanja i velik broj odrađenih sati kasnije pomogli pri odobravanju dva kredita.
Istodobno je pokušavala održati projekt u Hrvatskoj i rješavati dokumentaciju za zemljište.
Kaže kako je toliko radila da nije ni znala za koji se posao budi.
“Kasnije sam postavila alarme na mobitelu da mi piše gdje moram ići, jer sam bila toliko više u glavi izgubljena i gotova”, ispričala je Mijalić.
U međuvremenu je sama financirala i dodatno obrazovanje u Hrvatskoj. Završila je školovanje za menadžera ljudskih resursa i specijalista za radne odnose te stekla niz međunarodnih certifikata.
Nakon što je riješila dokumentaciju i pronašla izvođača, dogovorila je gradnju montažne kuće s tvrtkom My House. Početna procjena bila je znatno niža od konačnog iznosa, no troškovi su počeli rasti. Paralelno je morala financirati pripremu terena, izrazito zahtjevnog zbog velikih količina kamena.
“Kad bih ja nazvala ćaću i on bi rekao: ‘Još tuče bager’, meni samo ide u glavi – sat bagera košta toliko i toliko”, prisjetila se Mijalić.
Kredit koji nije imao tko osigurati
Nakon dvije godine priprema pojavio se problem koji Mijalić vlastitim radom nije mogla riješiti.
Banka je tražila hipotekarni zalog u vrijednosti od 140.000 eura dok nekretnina ne bude u fazi da može biti sama sebi hipoteka, jamca do kraja kredita te 10 posto depozita.
Mijalić takvu nekretninu nije imala, a obitelj nije mogla postojeću imovinu staviti pod hipoteku. Projekt je tako, unatoč svim dotadašnjim naporima, ponovno došao pred zid.
“Ja sam bila pred zidom. Lako se bilo boriti za još više sati, veću plaću i veće ovo ili ono, ali ovo nisam mogla stvoriti. Nisam mogla svojim rukama stvoriti nekretninu u vrijednosti koju nisam imala”, rekla je Mijalić.
Tada je kontaktirala vlasnike tvrtke My House, s kojima je već dogovorila gradnju. Rješenje je pronađeno kombinacijom nekoliko oblika osiguranja: tvrtka My House ušla je kao jamac dok se kuća ne izgradi, njezin otac bio je jamac do kraja kredita, a 10 posto depozita osigurala je tvrtka u kojoj je radila, kao pozajmicu.
Mijalić za odluku My Housea nije znala sve dok je banka nije nazvala i obavijestila da je kredit odobren.
“Oni meni nisu ništa javili, nego me banka zvala. To je bilo jedno veliko iznenađenje za mene”, rekla je Mijalić.
Time je gradnja napokon mogla početi.
Kuća prerasta u turistički projekt
Mijalić je prvotno planirala kuću za vlastite potrebe. No kako su troškovi rasli, postalo je jasno da bi joj bilo teško istodobno živjeti u njoj i otplaćivati kredite. Tako je stambena investicija postupno postala turistički projekt.
Plan je bio jednostavan: nekoliko godina iznajmljivati kuću tijekom sezone, prihodima pokrivati kredite, a potom odlučiti što dalje.
Za turistički objekt trebali su joj bazen, uređen okoliš, ograda, zidovi oko parcele, namještaj i oprema. Dio završnog uređenja ostao je na njoj.
Problemi s cijenama počeli su već tijekom pandemije koronavirusa, a dodatno su se pogoršali nakon početka rata u Ukrajini. Cijene betona, željeza, drva i drugih materijala snažno su rasle, pa novac koji je ranije izračunala kao dovoljan više nije pokrivao sve radove.
“Dogodila se corona i prvi skok cijena materijala”, kazala je Mijalić.
Ponovno je otišla u banke. Nakon brojnih odbijanja u Njemačkoj, jedan je bankar pristao razmotriti projekt nakon što mu je pokazala dokumentaciju, projekt arhitekta i poslovnu računicu. Odobren joj je dodatni kredit u CreditPlusu, a kasnije je, zbog rata u Ukrajini i ponovnog skoka cijena, uzela još jedan kredit u Santander banci kako bi završila projekt.
Istodobno je nastavila raditi više poslova, a u završnim fazama sama je sudjelovala u radovima, uključujući izradu fasade s ocem. Godišnje odmore koristila je za vrijeme na gradilištu.
“Svaki godišnji odmor trošila sam na gradilištu. Radila sam fasadu rame uz rame s tatom”, rekla je Mijalić.
Projekt je osmislila sama, od početnih skica do bazena i saune. Budući da nije imala novca za angažiranje profesionalaca za svaki dio posla, sama je napravila i internetsku stranicu objekta.
Dvije sezone između Hrvatske i Njemačke
Nakon dovršetka kuće dvije turističke sezone koordinirala je posao dijelom iz Njemačke, a dijelom bi dolazila u Hrvatsku tijekom godišnjeg odmora. Godine 2024. vratila se iz Njemačke u Hrvatsku i dvije sezone sama se brinula o gostima – čistila apartman, održavala bazen, brinula o vrtu i dočekivala goste.
Nakon ljeta 2025. vratila se u Njemačku kako bi zaradila više novca zbog kredita i planirala ostati do ljeta 2026. No situacija s otkazanim rezervacijama promijenila je plan.
“Ja sam rekla, naći ću posao, radit ću, bilo koji posao, pa ću imati tu još plus. Bila sam dolje dvije sezone, bila sam tu i sve sam radila sama”, ispričala je Mijalić.
Ove godine pojavio se novi problem, ovaj put izvan njezine kontrole. Prema njezinim riječima, velik dio rezervacija stigao je iz Njemačke, a početkom godine otkazano joj je više termina nakon preporuka njemačkih vlasti građanima da opreznije troše i štede zbog očekivanih gospodarskih problema. U roku od tjedan dana ostala je bez četiri rezervacije, pa je značajan dio sezone ostao prazan.
Za vilu je to veći problem nego za klasičan apartman jer gosti takav smještaj često rezerviraju mjesecima unaprijed.
“Znate kako je teško napuniti vilu. Nije to apartman od 150 eura pa sad hajde, lako ćemo napuniti. Ljudi koji idu u vile bukiraju u prvom, drugom mjesecu”, kazala je Mijalić.
Promjena tržišta u posljednji trenutak
Umjesto da čeka povratak njemačkih gostiju, Mijalić je promijenila tržište na koje cilja. Iskoristila je Meta Business alate i preusmjerila oglašavanje prema drugim europskim zemljama, među kojima navodi Poljsku, Mađarsku i Sloveniju.
“Nisam htjela čekati da se rezervacije same vrate. Okrenula sam se drugim tržištima i krenula ciljano oglašavati tamo gdje sam vidjela priliku”, ispričala je Mijalić.
Strategija se pokazala uspješnom. Nakon početnih otkazivanja uspjela je popuniti cijelu sezonu, koja je na kraju postala najbolja otkako vila posluje. Dok su, prema njezinim riječima, mnogi vlasnici vila u susjedstvu ostali s polupraznim kapacitetima, Luxury Wellness Villa Impossible ove je godine bila u potpunosti rezervirana.
“Vjerujte mi, i ja sam iznenađena. Puno mojih susjeda ostalo je prazno i nisu ništa poduzeli, a ja sam se okrenula tržištu Poljske, Mađarske i Slovenije i uspjela popuniti sezonu”, rekla je Mijalić.
“Svaka globalna kriza bila je samo test moje upornosti, i svaki put sam iz nje izašla jača i s još boljim rezultatom”.
Ovogodišnja sezona nije donijela znatno veću zaradu jer su niže cijene i ulaganja u marketing smanjili prihod, ali Mijalić važnijim smatra nove goste koji rezerviraju izravno i vraćaju se.
“Jedni gosti iz Mađarske već se vraćaju drugi put. Prvi put su bili obiteljski, a sada dolaze s poslovnim partnerima. To mi pokazuje da gradim bazu gostiju koja mi se vraća”, kazala je Mijalić.
Takav model želi razvijati kako bi smanjila ovisnost o velikim booking platformama i provizijama stranih agencija. Vlastitu internetsku stranicu izradila je sama upravo s idejom da dugoročno sve više rezervacija dolazi izravnim putem.
“Ne radi se samo o financijskoj dobiti, nego o izgradnji poslovnog sustava koji iz godine u godinu donosi veći prinos”, zaključila je Mijalić.
Dodaje kako bi poslovni model mogao biti znatno isplativiji već za godinu dana, kada otplati kredit u Njemačkoj. To bi, kaže, trebalo povećati profit bez potrebe za podizanjem cijena smještaja.
Sljedeći korak vidi u produljenju turističke sezone. Planira ulaganje u toplinsku pumpu za grijanje bazena te dodatnu opremu za saunu kako bi vila mogla nuditi wellness pakete od Uskrsa do Nove godine.
“Vjerujem da objekt može živjeti i izvan ljetne sezone. Cilj mi je razviti wellness ponudu koja će privlačiti goste i tijekom zimskih mjeseci”, rekla je Mijalić.
Foto: Privatni arhiv
