Ljudi uopće ne razumiju koliko je ovih dana teško biti heteroseksualan. Sa svih strana okruženi smo napadima gay agende koja nam, lukavo zamaskirana u naizgled nevine dugine boje, pokušava isprati mozgove i natjerati nas i našu djecu da smjesta uskačemo u krevete pripadnicima istog spola, ili čak možda bivšim pripadnicima suprotnog spola, koji su sad pripadnici našeg spola, ili nekadašnjim pripadnicima našeg spola koji su sada suprotnog… ne znam, ne mogu pratiti, ne znam više ni što je gay, pobijedili su.
Pojedini pripadnici manosfere – dakle onih koji apsolutno, sigurno, ni najmanje nisu gay, majke im – uvjeravaju nas da je gay ako voliš i poštuješ žene. Onda si praktički kao žena, jer pravi muškarci vole samo druge muškarce. Brojni Zagrepčani uvjereni su da je gay ako voliš dugine boje, ali i obrnuto, ako voliš dugine boje da postaješ gay, i zato su se odvažili u herojsku misiju uništavanja duginih boja gdjegod ih vide, kadgod ih vide.
Napad stupića na muškost
Napali su ih ovaj tjedan stupići ispred škole na križanju Harambašićeve i Štoosove – prepoznali su u šarenilu dosjetljivih stupića u obliku olovaka s gumicom subliminalni napad na svoju muškošt. Ili ženskost, ne znam više stvarno. Josip (pravo ime nepoznato redakciji) je vidio plave, žute, zelene i crvene stupiće, pogledao je svojeg prijatelja Hrvoja, i nije više bio siguran voli li više Hrvoja ili žene, nije ni sam znao je li to gay ili ne, ali štogod da je bio taj osjećaj, kojeg je odlučio zakopati duboko u svoju dušu i zaliti s gajbom žuje, bio je siguran da su krive boje na stupićima.
Tako su stupići, za koje gradska vlast neuvjerljivo kaže kako su bili šareni da bi uveselili školarce i da bi bili bolje vidljivi vozačima i tako bolje zaštitili djecu koja prelaze pješački, preko noći ofarbani u boje vena, boje Dinama. Što će djeci boje u životu, dosta im je dvije nijanse plave, bilo što više od toga i počet će više voljeti žene nego što se priliči. Ili manje, štogod se već manje priliči u datoj prilici.
Hajdukove klupice
Stradale su tako prije godinu dana i šarene klupice u Dubravi, isto šareno obojane da bi razveselile djecu s teškoćama iz obližnjeg Centra za odgoj i obrazovanje, ali dva navijača odlučila su da bi šarenilo moglo djeci dati novu teškoću i da neće nikakva gay agenda proći kod njih u Dubravi, pa su klupice ofarbali u bijelo, čak su i snimili svoj pothvat u kojem se vidi da ni kist ni boju u životu nisu primili u ruke prije toga. Netko im je kasnije skrenuo pažnju – žao mi je što i to nije bilo uhvaćeno na kameri – da su umjesto boja gay agende klupice pretvorili u boje Hajduka. Zamišljam kako se dan danas okreću u snu zbog toga, nisam siguran znaju li i sami je li im gore biti gay ili hajdukovac.
Gura nam se ta agenda niz grlo na praktički tjednoj bazi… evo prošle subote iznad Zagreba – ogromna duga popodne na istoku. Sumnjali smo na političare i aktiviste, ali ova urota očito ide puno više nego što je itko očekivao. Još sam gore doživio neki dan u Narodnim novinama, dok sam gledao pernice za školarce, a ono iz svake pernice iskaču dugine boje – što drvene bojice, što flomasteri – ne možeš im pobjeći. A to je proizvod namijenjen za našu djecu! Smjesta sam kupio dvije šake plavih i crnih bojica i flomića i djeci popunio pernice jedinim dopustivim bojama u Zagrebu.
Šarenilo u Gospiću
I nije ta gay agenda samo u Zagrebu – evo je i u najvećoj hrvatskoj županiji, čak 37.000 tona šarenila različitih boja i kemijskih kompozicija razbacano pored Gospića, ljudi su uzrujani da ne mogu biti više, boje se da im gay agenda ne procuri i u vodu i u hranu, što je očito očita namjera vladajućih – šarenilo u svakom Hrvatu, neće odustati dok svi ne počnemo urinirati u duginim bojama.
Zato pozivam sve dinamovce, sve hajdukovce, sve borce protiv gay agende da nam se pridruže sutra u Zagrebu na prosvjedu i zahtijevaju barem neku odgovornost za barem neko šarenilo koje zagađuje našu mladost i naš život. A ove olovkice i dugice, možda da to ipak pustimo na miru, barem za sad, dok se ne riješi ovo drugo farbanje naroda.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
