Produktivnost, suradnja, kreativnost, učenje i očuvanje korporativne kulture samo su neki od razloga kojima čelnici kompanija posljednjih godina opravdavaju povratak zaposlenika u urede. Novo istraživanje pokazuje da se iza takvih odluka u nekim slučajevima može kriti i ego samog šefa.
Istraživanje organizacijskih psihologa Marisse Shandell, Courtney Elliott i Adama Granta pokazalo je da su narcističniji lideri skloniji protiviti se radu na daljinu. Rezultati su objavljeni u časopisu Organizational Behavior and Human Decision Processes, a o njima je izvijestio i Fortune.
Autori pritom ne govore o narcističkom poremećaju ličnosti, već o narcizmu kao osobini koja postoji na kontinuumu. Riječ je o sklonosti precjenjivanju vlastite važnosti, potrebi za pažnjom i osjećaju superiornosti.
U uredu je lakše pokazati tko je glavni
Jedno od glavnih objašnjenja za otpor radu na daljinu jest potreba za moći i statusom. U neposrednoj komunikaciji liderima je lakše privući pozornost, pratiti reakcije zaposlenika i koristiti govor tijela, kontakt očima, ton glasa i fizičku prisutnost kako bi pokazali autoritet.
Videopozivi, e-mailovi i poruke ograničavaju takve mogućnosti. Zaposlenici imaju i veću autonomiju jer mogu odgovoriti kasnije, isključiti kameru ili organizirati radni dan tako da nisu stalno vidljivi nadređenom. Za lidere kojima su kontrola i potvrda vlastitog statusa posebno važni to može predstavljati problem.
Do zaključaka su istraživači došli kroz tri studije. U prvoj su analizirali 259 izvršnih direktora kompanija s liste Fortune 500 i njihove stavove prema radu na daljinu tijekom pandemije.
Narcizam su procjenjivali posrednim pokazateljima koji se koriste i u ranijim istraživanjima, primjerice koliko je istaknuta fotografija direktora u godišnjem izvještaju, veličinom njegova potpisa te visinom njegovih primanja u odnosu na druge vodeće ljude u kompaniji. Direktori s višim rezultatom češće su javno izražavali otpor prema radu na daljinu.
Sličan obrazac i među drugim rukovoditeljima
U drugoj studiji sudjelovalo je 359 američkih rukovoditelja na različitim hijerarhijskim razinama. I među njima je viša razina narcizma bila povezana s većim protivljenjem radu na daljinu, a vezu su objašnjavale izraženije potrebe za moći i statusom. Veći otpor radu na daljinu kod narcističnijih lidera nije se mogao objasniti samo drugim osobinama ličnosti ili manjkom povjerenja u zaposlenike.
Treći dio istraživanja obuhvatio je 546 lidera. Jednu su skupinu istraživači potaknuli da razmišlja o mogućim prednostima samouvjerenog i dominantnog vodstva, koristeći primjere Stevea Jobsa i Larryja Ellisona. Nakon toga ta je skupina pokazala statistički značajno, ali malo veće protivljenje radu na daljinu. Pokazalo se da je ključnu ulogu pritom imala povećana potreba za moći, dok učinak potrebe za statusom u tom eksperimentu nije potvrđen.
Nalazi su važni i zbog mogućih posljedica odluka o obaveznom povratku u ured. Autori navode ranija istraživanja prema kojima takve mjere mogu smanjiti zadovoljstvo zaposlenika i povećati odlazak iskusnih i visokokvalificiranih radnika, a pritom nije utvrđeno da poboljšavaju poslovne rezultate.
To, naravno, ne znači da iza svakog zahtjeva za dolaskom u ured stoji narcizam. Za fizičku prisutnost mogu postojati opravdani poslovni razlozi. Istraživanje ipak upozorava da odluke o tome gdje zaposlenici rade ne proizlaze uvijek samo iz interesa kompanije, već na njih katkad utječu i osobne potrebe ljudi koji ih donose.
Foto: Kampus Production/Pexels
