Dok potrošači guštaju na „starom“ godišnjem odmoru ili navijaju uz utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, u Europskom je parlamentu nakon nekoliko godina pripreme prošla jedna vrlo zanimljiva, možda i kontroverzna uredba. Tiče se novih metoda uzgoja biljaka koje mogu, navodi se, povećati sigurnost opskrbe hranom i ublažiti učinke klimatskih promjena. Nemali broj eurozastupnika, a među njima i oni iz Hrvatske iz raznih političkih opcija, bio je protiv.
Pšenica bez glutena, kukuruz otporan na sušu, a krumpir na patogene
Kako vam zvuči pšenica s niskim udjelom glutena, krumpir otporan na patogene, a kukuruz otporan na sušu? Vjerojatno inovativno, pa možda i (teoretski) poželjno; neke od njih su i na tržištu ili u naprednoj fazi razvoja, samo ne u EU. U svakom slučaju, to su primjeri biljaka dobivenih „novim genomskim tehnikama“ koji se spominju u materijalima koji objašnjavaju nova europska pravila o uzgoju biljaka koja će vrijediti od sredine 2028. godine. Ako niste pratili, pa i ne znate što su zapravo te nove genomske tehnike – kao i što ćemo mi to jesti – niste usamljeni.
Stvar je za potrošače vrlo zbunjujuća, nismo biotehnolozi, a u tom su se području zadnjih godina zbile brojne inovacije koje sada traže put na tržište.
Za početak, važno je znati da će i dalje u EU vrijediti staro, vrlo striktno zakonodavstvo o GMO-u, ono nije ukinuto. No, neke biljke dobivene novim genomskim tehnikama (NGT, kratica koju ćemo morati usvojiti), neće biti obuhvaćene njime, pa neće biti niti posebno označene. Službeno je objašnjenje da to nije potrebno jer ne predstavljaju opasnost veću od onih biljaka koje su uzgojene konvencionalno. Ili, riječima švedske eurozastupnice iz redova EPP-a (kršćanski demokrati) i izvjestiteljice Jessice Polfjärd, u pitanju je „sigurna, znanstveno utemeljena tehnologija uzgoja“ koja će pomoći europskoj poljoprivredi.
Zašto je Biljana Borzan zabrinuta
Eurozastupnica Biljana Borzan se također morala pozabaviti tim pravilima, ali glasala je protiv (kao i značajan dio Zelenih i Socijaldemokrata u Europskom parlamentu) i ima prilično decidirane stavove. Nisu umirujući, naprotiv. Svakako, valjalo bi ih uzeti u obzir.
Evo što nam kaže: u pitanju je loš kompromis koji ide u korist industrije, a na štetu građana i poljoprivrednika. Nema ništa protiv inovacija, napominje, ali ovdje se govori o pravilima koja su donesena, a da još nema načina kako ih provoditi u praksi: „Za dio NGT biljaka ne postoje pouzdane metode detekcije. Drugim riječima, uvodimo nešto na tržište, a nemamo alat da to kontroliramo. To je za mene neprihvatljivo!“
K tome, dodaje Borzan, direktno se udara na pravo potrošača da zna što jede. „Ako se proizvodi neće jasno označavati, onda građani postaju pokusni poligon bez stvarnog izbora. Povjerenje u sustav hrane se gradi transparentnošću, a ne skrivanjem informacija. Istovremeno, naši poljoprivrednici, posebno ekološki, ostaju nezaštićeni. Ako dođe do miješanja usjeva, oni snose posljedice, gube certifikate i tržište, dok pravila o odgovornosti ostaju maglovita. To jednostavno nije pošteno“, zaključuje Borzan.
Trenutno su sve biljke dobivene novim genomskim tehnikama još uvijek obuhvaćene ograničenjima iz zakonodavstva o GMO-ima iz 2001. godine, pa stoga nema razloga za paniku kad idete u dućan, ali ima mnoštvo pitanja. Recimo, zašto su biljke iz kategorije NGT1 praktički izjednačene s konvencionalnima? Europski stručnjaci kažu da „mogu biti vrlo slične ili čak identične proizvodima dobivenima konvencionalnim tehnikama uzgoja, pa i biljkama koje se pojavljuju prirodno“. One ne sadržavaju genetski materijal vrsta s kojima inače nije moguće križanje.
Pitanje patenata: Manje izbora, više cijene, veća ovisnost?
No, da li je to doista dovoljno dobro objašnjenje da ih se na tržištu uopće ne označava (osim njihova sjemena)? I hoće li se u tu kategoriju moći uvući i uljezi?
Europski parlament je izborio da biljke koje su izmijenjene kako bi tolerirale herbicide ili imale sposobnost proizvodnje insekticidnih tvari, ne mogu biti dio te „light“ NGT1 kategorije. A biljke iz NGT2 kategorije – sa složenijim, kompleksnijim modifikacijama – podliježu obvezi o sljedivosti i označivanju (države članice moći će ograničiti ili zabraniti njihov uzgoj). S treće strane, biljke i proizvodi dobiveni novim genomskim tehnikama ne smiju se uopće upotrebljavati u ekološkoj proizvodnji. Ona bi, dakle, trebala ostati nedirnuta. Hoće li, drugo je pitanje (vjetar koji raznosi pelud ne pita za propise, zar ne).
Što se sada može učiniti
U službenom se žargonu kaže da će uredba doprinijeti „olakšavanju inovacija, povećanju održivosti, jačanju konkurentnosti poljoprivredno-prehrambenog sektora EU-a i održavanju visoke razine zaštite zdravlja i okoliša“. To nije loše. Očito, međutim, ima prostora sumnji oko samih pravila, a posebno je tu važno i pitanje patenata na NGT biljke. Borzan, primjerice, kaže da se otvaraju vrata „daljnjoj koncentraciji moći u rukama nekoliko velikih kompanija, što dugoročno znači manje izbora, veće cijene i veću ovisnost naših proizvođača“.
Što bi se tu uopće dalo sada još napraviti, kad je uredba usvojena? Kakve su kontrole moguće, kakva dodatna zaštita na nacionalnoj i europskoj razini? Jedan od zadataka tiče se nadzora: za biljke ili proizvode iz kategorije NGT1 predviđeno je da – prije nego namjerno bude uvedena ili stavljena na tržište – nacionalna tijela i Europska komisija provjere da li pripadaju u tu 1. kategoriju. To je samo jedna od akcija koja je na redu, sudeći i prema najavama Borzan, a nadajmo se da će biti uspješna.
Foto: Ilustracija Canva, privatna arhiva
