Pisanje je bilo životni izbor Slavenke Drakulić, a pritom se nije mogla odlučiti između novinarstva i književnosti – krala je od jednog da bi se bavila drugim, izjavljivala je. Pisala je za omladinske novine (Polet), za ženske novine (Svijet), za političke novine (Danas), a nakon huškačkog teksta „Vještice iz Rija“, objavljenom u Globusu 1992. godine, u kojem je s još četiri ugledne novinarke optužena da radi protiv interesa Hrvatske, odlazi u Švedsku i nastavlja pisati na engleskom. Osim u književnim naslovima, monumentalna novinarska i književna karijera Slavenke Drakulić zabilježena je i u dva filma – po njezinu tekstu o iskustvima iz logora u ratu na području bivše Jugoslavije snimljen je film „Kao da mene nema“, koji je 2011. godine bio irski kandidat za Oscara, a Petar Krelja je 2012. godine snimio dokumentarac „Slavenka ili o boli“ o borbi s bolešću. Preminula je prošlog tjedna, u 77. godini.
Smrtni grijesi feminizma
Prva knjiga kolumni o feminizmu u Istočnoj Europi. Prvo izdanje objavljeno je 1984. godine (Znanje), nakon što je kolumne popularizirala polemika s Igorom Mandićem, a drugo izdanje pojavilo se 2020. godine (Fraktura). Između dva izdanja prošlo je više od 35 godina, a pokazalo se kako su teme o ravnopravnosti žena ostale podjednako aktualne. U socijalizmu je, štoviše, ravnopravnost žena bila proklamirana, a prava žena zaštićena ustavom i zakonom, ali patrijarhalna sredina nije promijenila običaje. U intervjuima nakon drugog izdanja, Slavenka Drakulić je komentirala kako je mlađe čitateljice iznenadilo koliko su problemi žena ostali isti i nije im bilo lako objasniti da ženska prava kod nas nikada nisu izborena do kraja.
Hologrami straha
Bojim se, naravno da se bojim – tako započinje ispovijest o pripremi za transplantaciju koja je uslijedila nakon šest godina dijaliza na koje je odlazila svaki drugi dan, a bolest bubrega dijagnosticirana joj je prije tridesete. Suočavanje sa strahom i pokušaj racionaliziranja strepnje i neizvjesnosti kroz pisanje bilo je svojevrsno utočište, a i utjeha u dijeljenju iskustva s onima koji proživljavaju slične sudbine. Transplantacija bubrega donijela je ipak olakšanje i spremnost na nove životne izazove. Roman je objavljen 1987. godine i bio je prvi u ciklusu dio intimne trilogije o odnosu prema tijelu koje čine naslovi Mramorna koža i Božanska glad. Nakon druge transplantacije bubrega, 2006. godine Slavenka Drakulić objavila je razgovore s donorima pod naslovom „Tijelo njenog tijela“.
Kako smo preživjeli
Kolumne o socijalističkoj i tranzicijskoj svakodnevnici s nestašicama, ograničenim izborima i snalaženju na nerazvijenom tržištu. Slavenka Drakulić i ovdje je usmjerena na život žene pa u opisuje praktične teškoće koje muškarci ne problematiziraju, kao što je, primjerice, ograničen izbor boja za kosu. Zbirka kolumni o paradoksima socijalističkog i tranzicijskog društva objavljena je u Londonu 1992. pod naslovom „Kako smo preživjeli komunizam i čak se smijali“. Izazvala je veliko zanimanje u svijetu i prevedena na dvadesetak jezika. U Hrvatskoj je objavljena 1997. u izdanju Feral Tribunea kao trilogija s naslovima Kako smo preživjeli komunizam, Kako smo preživjeli rat i Kako smo preživjeli postkomunizam.
Oni ne bi mrava zgazili – ratni zločinci na suđenjima u Haagu
Početkom dvije tisućitih Slavenka Drakulić kao novinarka ulazi u sudnicu Haškog suda i pet mjeseci bilježi podatke sa suđenja za zločine počinjene u ratu na području bivše Jugoslavije. Zanima je psihologija zločinaca, ali i društveni kontekst koji ih je oblikovao. Proučava zapisnike sa suđenja, bilježi izjave optuženika i svjedoka pokajnika. Eseji iz Haaga o protagonistima ratnih događanja početkom devedesetih dokument su o nevjerojatnim okrutnostima koje čovjek može zamisliti i ostvariti, ujedno i opomena novim generacijama. Knjiga je objavljena u više izdanja, prvo 2003. u izdanju Feral Tribunea, a najnovije prošle godine u izdanju Frakture.
Trilogija biografija – Frida ili o boli, Dora i minotaur – moj život s Picassom, Mileva Einstein – Teorija tuge
U publicistici me zanimaju činjenice, a u romanima osjećaji, govorila je Slavenka Drakulić. Žene su uvijek u njezinu fokusu, a bira biografije žena s kojima nalazi povezanost zbog podrijetla, talenta ili životnog iskustva. „Frida ili o boli“ (2007., 20025.) romansirana je biografija Fride Kahlo, slavne latinoameričke slikarice koja je tjelesnu patnju pretvarala u slike, slikajući iz bolesničkog kreveta, pateći fizički, ali i zbog destruktivne veze s Diegom Rivierom. Roman o Dori Maar, kćeri hrvatskog arhitekta Josipa Markovića i Picassovoj muzi, nastao je na temelju pronađene bilježnice slikarice i fotografkinje. Roman o Milevi Einstein započinje pismom o „uvjetima u njihovu međusobnim odnosima“ koje je svojoj mladoj supruzi napisao Albert Einstein, ostavljajući je s dvoje djece.
Foto: Naslovnice domaćih izdavača Fraktura, GZH, Feral Tribune
