Zamislite scenu: sve ide uobičajeno, tim odrađuje zadatke, ciljevi se ostvaruju i odjednom vaš najbolji zaposlenik dolazi i predaje otkaz. Bez prethodnih signala, bez razgovora, bez prijedloga rješenja. Odlazi s dozom odlučnosti koja više zvuči kao poruka nego kao poslovna odluka. Nije pronašao bolju priliku na tržištu, nego je odlučio povući crtu. Dosta mu je! Sve češće čujemo o iznenadnim odlascima zaposlenika, a osobna iskustva brzo se dijele na društvenim mrežama.
Taj sve prisutniji fenomen poznat je kao revenge quitting – otkaz iz osvete. Za razliku od tihog otkaza (quiet quitting), kada zaposlenik ostaje u firmi, ali se emocionalno povlači i radi isključivo ono što mora, revenge quitting je jasan i glasan čin prekida. Impulzivan, emotivan, ali najčešće duboko promišljen. To nije bijeg, već poruka izrazitog nezadovoljstva zaposlenika poslodavcu – strpljenja je nestalo, promjena koju je očekivao se nije dogodila ili se nitko nije potrudio nešto promijeniti.
