Ljudi su u svojoj srži emocionalna bića, koja te emocije moraju svakodnevno regulirati u radnom okruženju. Iskazivati baš svaku emociju koja se osjeća u svakom trenutku nije u potpunosti društveno prihvatljivo te se od malih nogu uči kako se nekada obuzdati. Kasnije, u školi i na radnome mjestu, postaje još jasnije koliko se mora filtrirati ispoljavanje onoga o čemu se trenutno razmišlja. To je također funkcionalan sustav jer su ljudi među ostalom i bića razuma te bi nastao kaos kada bi svi hodali uokolo pokazujući svaku promjenu raspoloženja.
Savladati neke manje promjene je nešto lakše i na to je većina naučena, no što je s jakim emocijama poput ljutnje? Svatko ima svoj vlastiti način nošenja s njom, kao što može biti potiskivanje emocija, ispuhivanje putem fizičkih aktivnosti ili direktno izražavanje ljutnje u danom trenutku. U svakom slučaju, tu energiju nije dobro zadržavati. Postavlja se pitanje koliko je profesionalno iskazivati ljutnju na radnom mjestu, a koliko korisno i kako se nositi s njom.
