Bilo je proljeće godine 2008. kada sam se zaposlila u hrvatskoj podružnici danske kompanije, kao zamjena za porodiljni. Na moje iznenađenje, nije bilo vremena za uhodavanje. Problema se nakupilo poprilično, nije bilo vremena za odlaganje pa nisam još ni službeno radila, a već sam pomagala riješiti neke probleme. Iznenađena cijelom situacijom pomislila sam da su mi možda to mogli reći i tijekom procesa zapošljavanja, no ispalo je kako je, uhvatila sam se u koštac s poteškoćama i izazovima.
Prvi dani, tjedni i mjeseci su bili jako zahtjevni. Naplata potraživanja je bila hitan i najvažniji zadatak. Unatoč tome što prava kriza još nije bila počela, problemi s naplatom su bili gorući. Svi koji radimo svjesni smo kakva je u Hrvatskoj kultura plaćanja odnosno neplaćanja. Nekoliko puta sam pokušala objasniti tu našu kulturu Skandinavcima, no shvatila sam da je to potpuno besmisleno, gubljenje vremena.
