Imam prijateljicu koja je vrlo pametna, zabavna, zanimljiva, šarmantna, lijepa i iznimno dobra u svom poslu. Na poslu smo se i upoznale. Ona je vidno stršala, u pozitivnom smislu, iznad ostalih kolega njene struke. S njom je bilo tako lako raditi. Dok sam drugima morala objašnjavati što bi htjela, pa kako bi htjela… ona bi odmah ‘kliknula’, na prvu riječ skontala bi ideju, koncept… I pretvarala moje neizrečene riječi u smislenu sliku. I ne samo moje. Ona ima upravo onaj idealan spoj urođenog talenta i stečenog iskustva koji je čini apsolutno savršenim suradnikom. Uz to… neizmjerno je ugodna. Što je također jako bitno.
Njene ti dozirane i inteligentne šale skrate one dosadne radne sate. Ona zna kad te treba ohrabrit, nasmijat, kad zašutjet i pustit… Možda ćete promislit da sam subjektivna u opisu, ali ovaj opis je moj dojam nje dok još nismo postale prijateljice. Dok smo bile još samo kolegice. A zašto vam ovako detaljno opisujem svoju prijateljicu?