Za mene i za mnoge druge mame u rujnu, vjerujem, kreće jedno novo razdoblje u životu, a zove se „polazak u vrtić“. Polasku u vrtić prethodit će nešto što sam do sada slušala samo iz usta drugih mama, a ima pomalo zlokoban prizvuk – „adaptacija“.
S obzirom na to da sam prilikom upisa kćeri u vrtić radila u tvrtki, dosta me brinulo kako će ta adaptacija proći, pogotovo zbog toga što nisam imala dana godišnjeg odmora kojeg bih iskoristila za takvo nešto, pa sam već taktizirala kako ću, koliko i kojih dana “moljakati” na poslu da me puste. U međuvremenu se situacija promijenila i adaptaciju odrađujem kao samozaposlena mama, što mi odmah u startu daje više slobode i mogućnosti da „dotrčim“ ako bilo što u vrtiću krene u krivom smjeru i tete me pozovu.
