„Moje upute shvatite samo kao prijedlog. Ako vas proces povede u nekom drugom smjeru, slobodno me ignorirajte.”
To je prva rečenica koju izgovorim na gotovo svakoj likovnoj radionici. Žene se obično nasmiju. Neke izgledaju zbunjeno. Zar nije posao voditeljice dati jasne upute?
Naravno. Upute su važne. One nam daju početnu točku, osjećaj sigurnosti i okvir u kojem krećemo stvarati. No tijekom radionice dogodi se nešto što uvijek čekam. U jednom trenutku neke od polaznica prestanu gledati u mene i počnu gledati u svoj rad. Umjesto pitanja: „Radim li ovo dobro?”, počnu se pitati: „Što ja zapravo želim napraviti?” Taj trenutak za mene vrijedi više od svake dovršene slike.
Inspiracija kao polazište
Ono što me nakon svake radionice iznova veseli jest pogled na stol prepun radova. Sve smo krenule od iste umjetnice, iste reprodukcije i istog zadatka, a ispred mene je deset potpuno različitih slika. Neke su zadržale tek boje originala, neke samo motiv, neke su se nadovezale na dio iz biografije umjetnice, a neke su otišle u sasvim neočekivanom smjeru. Tada znam da je inspiracija postala polazište, a ne cilj, i da je svaka polaznica pronašla svoj odgovor.
Danas, kada gotovo za sve možemo pronaći predložak, tutorijal ili gotov odgovor, postaje još važnije sačuvati sposobnost da ponekad krenemo vlastitim putem.
Na nedavnoj radionici jedna je polaznica vrlo pažljivo preslikavala reprodukciju jedne od slika koje smo koristili kao inspiraciju. U jednom trenutku primijetila sam da je nacrtala i malu tamnu mrlju na rubu papira. Pomislila sam da je odlučila dodati neki svoj detalj. A onda sam shvatila da je precrtala tiskarsku grešku s reprodukcije. Zajedno smo se nasmijale. Nije ni primijetila da je preslikala nešto što uopće nije pripadalo slici.
Ta scena ostala mi je u sjećanju. Podsjetila me koliko smo često naučeni biti vjerni predlošku. Toliko vjerni da ponekad više ne razlikujemo ono što je doista važno od onoga što je ondje završilo sasvim slučajno. Možda se isto događa i izvan ateljea.
Traženje vlastitog rješenja
Koliko puta na poslu slijedimo način rada samo zato što je „oduvijek tako”? Koliko puta ne predložimo drugačije rješenje jer pretpostavljamo da netko drugi zna bolje? Koliko puta tražimo još jednu potvrdu, iako odgovor već imamo?
Nije slučajno da je psiholog Albert Bandura tvrdio kako osjećaj vlastite učinkovitosti ne gradimo tako da nam netko stalno govori što trebamo napraviti, nego kroz iskustvo da sami možemo pronaći rješenje. Upravo takva iskustva, smatrao je, postupno grade povjerenje u vlastito prosuđivanje.
Zato na radionicama ne žurim odgovarati na svako pitanje. Često mi je teško ne predložiti koju boju odabrati ili kako poboljšati kompoziciju. To bi vjerojatno u tom trenutku pomoglo slici, ali tada bi slika postala malo više moja nego njezina.
S vremenom sam shvatila da je ponekad važnije stvoriti prostor u kojem će osoba pronaći vlastito rješenje nego joj ponuditi moje.
To ne znači da upute nisu potrebne. Bez njih je lako izgubiti se. Ali ako cijelim putem slijedimo tuđi trag, teško ćemo otkriti vlastiti.
Umjetnost ne daje gotove odgovore
Kad sam počela razvijati vlastiti način vođenja likovnih radionica, nisam unaprijed planirala da će upravo jedna rečenica postati njihov zaštitni znak. Nastala je sasvim spontano. Danas, nakon više od 300 radionica, uvjerena sam da je upravo ona najvažniji dio mog načina rada.
„Slobodno me ignorirajte.”
Ne zato što želim da moje sudionice zanemare moje iskustvo ili savjet. Naprotiv. Želim da i moje riječi, baš kao i umjetnička djela koja zajedno promatramo na početku radionice, budu samo početna točka za njihovo vlastito istraživanje. U tome vidim razliku između kopiranja i inspiracije. Kopija završava ondje gdje završava predložak. Inspiracija je tek mjesto s kojeg krećemo.
Jer umjetnost nam ne daje gotove odgovore. Ponekad nam samo pomogne da jasnije vidimo vlastite. Kad se danas prisjetim godina u kojima sam vodila timove i projekte, shvaćam da isto vrijedi i izvan ateljea. Možda je upravo to najvažniji zadatak svakoga tko vodi druge – ne ponuditi svoj odgovor, nego stvoriti prostor u kojem će svatko pronaći vlastiti.
Foto: Privatna arhiva, Canva
