Uvijek su me učili da se najbolji poslovi sklapaju punog želuca i uz čašicu finog pića. Drugim riječima, u neformalnom okruženju, daleko od sivila sobe za sastanke. Svi znamo da poslove uistinu sklapaju osobe, odnos među njima i priče koje ih povezuju. Zašto je to onda toliko teško ženama čija poslovna večera uključuje – muško društvo?
Koliko ste puta čuli (a možda i sami izrekli) da je neka žena došla do rukovodeće pozicije jer je bila nečija ljubavnica? Do mene je baš nedavno došla informacija kako jedna hrvatska poduzetnica širi svoje poslovanje upravo zahvaljujući tome. E sad, trač je po meni općenito najgora stvar koju ljudski rod prakticira, ali zapravo jako dobro odražava društvo u kojem se krećete i ljude koji ga šire (a svi smo ga proširili barem jednom, nećemo se lagati). A kako reagirate kada čujete da je neka žena imala poslovnu večeru s recimo starijim kolegom/partnerom? Kako reagirate kada vidite takav „par“ na večeri? Pomislite li odmah da zaključuju posao ili vam se drugačije misli vrte po glavi?
