Tea je iz Hrvatske, Mirsad je iz Kosova. Oni su hrvatsko-romski par kojem je baš to obilježilo život, a baš o tom uklapanju i neuklapanju u međusobne društvene okvire, Tea Vidović Dalipi snimila je dokumentarni film “Snajka: Dnevnik očekivanja”. Tea nikada neće ispuniti očekivanje da bude prava “snajka”, a Mirsad nikada neće ispuniti očekivanje da se ukalupi u neki posao od 8 do 16. Jer tada više to ne bi bila Tea, a bome niti Mirsad. I žive tako njih dvoje i njihova Frida razapeti između pritisaka obitelji i kompromisa na koje su oboje spremni pristati. O očekivanjima, stereotipima, patrijarhatu i životu razgovaramo s Teom ususret njezinom gostovanju u zagrebačkoj Booksi 20. lipnja.
Dugometražni film “Snajka: dnevnik očekivanja” proizašao je iz kratkog filma “Snajka traži sreću”, koji je bio Teina završna vježba na Restartovoj Školi dokumentarnog filma. Tada, objašnjava, u redateljskom smislu nije znala na koji put kreće i kako će se cijela priča završiti. Planirala je samo napraviti film – i to je učinila. Dodaje da danas ima zrelost i životno iskustvo koje prije deset godina nije imala, pa bi danas neke aspekte sigurno drugačije izvela. Ipak, ne voli tako razmišljati.
