Baš u trenutku kad su žene počele mijenjati narativ kojim se ocrtavaju kao “žene, majke, kraljice”, svoj su narativ u tom smjeru preokrenuli muškarci. Žene su shvatile da je teško, nemoguće i – nepotrebno – biti sve, biti “super žena”, “super mama”. Ne pokušavaju više, samo da bi se dokazale drugima, ‘hendlati’ sve – i kućanske poslove i brigu oko djece i posao… priznale su same sebi da je u redu potražiti pomoć i da nisu zato loše. Nego jednostavno nisu hibridi koji imaju tri para ruku i četiri mozga. Ali, zato su muškarci svoj narativ usmjerili prema tome da budu “super tate”.
U jednom danu čak dva muškarca, CEO-a, podijelili su na LinkedInu statuse koji idu u istom smjeru: oni rade od kuće i mogu sve! Jednom rukom hrane dijete, a drugom tipkaju mail. Karikirano rečeno. LinkedIn je poslovna platforma, no ponekad se čini da je mjesto toksične pozitivnosti na kojem su se okupili svemogući ljudi s objavama o svojim supermoćima da drže sve konce u rukama. Prestraši te i iznenadi i poljulja samopouzdanje kad se skupi tolika količina ‘svemogućnosti’ na jednom mjestu. No koliko je zapravo sve to istina, koliko je to sve moguće – samostalno, bez pomoći?
