Svatko se s potresom nosi na svoj način. Naš psihološki odgovor na potres ovisi o mnogo faktora – našim psihološkim obrambenim mehanizmima, prethodnim životnim iskustvima, bazičnoj otpornosti na stres, situaciji u kojoj smo se našli kada se potres dogodio, šteti koja je nastala, kao i realnoj opasnosti kojoj smo bili ili smo još uvijek izloženi.
Kakav god da je vaš psihološki odgovor ili odgovor vaših najbližih na potres, prvenstveno ga pokušajte prihvatiti bez osuđivanja ili želje za trenutačnom promjenom. Prihvaćanje je prvi korak oporavka. Neki reagiraju tako da se odmah pokrenu i krenu u akciju – na taj način oslobađaju emocije, pomažu sebi i drugima – bore se. Neki reagiraju tako da se smrznu i osjećaju preplavljeno i nemaju se snage pomaknuti. Osjećaju se bespomoćno, izgubljeno, zbunjeno i preplavljeno. Neki reagiraju bijegom, tako da satima nakon potresa nisu u stanju vratiti se u svoje domove, bez obzira na to što ne postoji realna opasnost od urušavanja. Neki pak potiskuju emocije ili ih otpuštaju kroz različite vrste humora i sarkazma. Svatko ima svoj način.
