Audioknjige ulaze u naš svakodnevni život gotovo neprimjetno, u pauzama između obaveza, u vožnji, kao sputnik u kućanskim poslovima. No, još nismo do kraja otkrili njihovu vrijednost za djecu: oni su, za razliku od nas odraslih, izvanredno koncentrirani slušatelji. Glas im je prirodan i blizak medij, a priča izgovorena naglas ostaje njihova izvorišna forma književnosti.
Istovremeno, živimo u nervoznom vremenu u kojem imamo sve manje prilika sjesti i čitati im koliko bismo htjeli. Sve je manje baka i djedova koji su blizu i spremni strpljivo, u beskraj ponavljati jednu te istu priču, promjenom glasa odigrati sve likove u njoj. Zato priče za djecu u formi kvalitetnih audioknjiga postaju dragocjena pomoć roditeljstvu, one su saveznik suvremenim žonglerima vremena, jer mogu ostvariti ono za što promjena načina života zakida najmanje.
