Za mnoge je idealan odmor i dalje ležaljka, more i što manje napora. No, sve više putnika bira putovanja na kojima će se smrzavati, ostati bez daha, nositi opremu na leđima, trčati kroz pustinju ili se danima probijati kroz planine. Nije riječ o profesionalnim sportašima, nego o sve brojnijim amaterima koji godišnji odmor koriste kao test izdržljivosti.
BBC Travel piše da je jedan od najekstremnijih primjera World’s Highest Marathon, održan ranije ove godine u Čileu. Utrka je počinjala na Ojos del Saladu, najvišem vulkanu na svijetu, na 6893 metara nadmorske visine. Međutim, sudionici najprije nisu morali trčati, nego se gotovo 11 sati penjati do starta.
Uvjeti su bili, blago rečeno, izazovni: vrlo malo kisika, temperatura od minus 30 stupnjeva Celzijusa i vjetar jačine do 100 kilometara na sat. Od 16 prijavljenih trkača samo ih je pet uopće stiglo do startne linije. Tek nakon toga čekala ih je maratonska utrka.
Među njima je bila i Sara Storey, 47-godišnja ultramaratonka koja je već imala iskustva s teškim utrkama, ali ne i s događajem u kojem je toliki napor potreban prije nego što utrka uopće počne. Rekla je da se ukupno kretala gotovo 30 sati.
Godišnji odmor kao fizički izazov
Pinterest je za 2026. među važnijim putničkim trendovima izdvojio „darecations”, odnosno odmore temeljene na izazovu i adrenalinu, uz rast pretraživanja pustolovnog turizma od 75 posto. SportsCover Direct, osiguravatelj za sportska putovanja, bilježi 182 posto više putnika koji uzimaju takvu vrstu osiguranja u posljednje dvije godine, osobito za trekking, planinarenje i maratonska putovanja.
Raste i interes za ultramaratone. UTMB World Series, jedan od najpoznatijih organizatora trail i planinskih utrka, počeo je 2003. jednom utrkom oko masiva Mont Blanc. Danas organizira više od 60 utrka u svijetu. Broj sudionika porastao je s 50.000 u 2022. na 170.000, a većina nisu elitni sportaši, nego vrlo predani amateri.
Florian Lamblin, izvršni direktor UTMB Internationala, za BBC kaže da ljudi za takve utrke postaju „inženjeri samih sebe”. Pripremaju tijelo, opremu, prehranu i glavu za nešto što je teško isplanirati do kraja. Britanski alpinist Gavin Bate, osnivač agencije Adventure Alternative, smatra da rast ovakvih putovanja dijelom proizlazi iz boljih treninga i sportske prehrane, ali i iz potrebe za nečim što teretana ne može dati.
Nisu svi pobjednici, ali svi imaju priču
U trail utrkama i ultramaratonima rezultat nije jedino mjerilo uspjeha. Vrijeme je važno, ali nije cijela priča. Važni su teren, vremenski uvjeti, ono što se vidi putem i ono što se preživi. Upravo zato sudionici iz takvih utrka često ne donose samo medalju ili brojku, nego priču.
Ponude za one koji žele takav odmor sve je više. Marathon des Sables, jedna od najpoznatijih višednevnih pustinjskih utrka, 2026. je obilježila 40. izdanje. Utrka u Maroku pokriva 251 kilometar kroz Saharu u otprilike šest dana. Isti organizator stoji iza još deset utrka, među ostalim u Namibiji i Jordanu.
Tu su i Barkley Marathons u Tennesseeju, utrka poznata po brutalnom terenu i tome da je često nitko ne završi, Ultra Trail du Mont Blanc, maraton na Everestu, utrka kroz švedski rudnik cinka te Iditarod Invitational, zimska ruta kroz divljinu Aljaske duga 1000 milja.
Ova vrsta turizma za neke je način da se ponovno povežu s prirodom, za druge dokaz da mogu više nego što misle. Za treće je jednostavno intenzivnija verzija odmora nakon kojeg se ne vraćaju kući nužno odmorniji, ali imaju osjećaj postignuća.
Granica između putovanja, sporta i osobnog testa tu postaje sve tanja. A prema svemu što bilježe organizatori utrka, osiguravatelji i putnički trendovi, sve je više ljudi koji upravo takvu granicu žele prijeći.
Foto: Leyla Helvaci/Pexels
