Intervjui sa ženama na vodećim pozicijama su zeznuta stvar. Zašto mi to radimo: da ih pokažemo kao uzore u koje se druge žene koje žele doći na vrh mogu ugledati. Jer znam da to funkcionira. Međutim, iz nekog razloga, u puno slučajeva dobivamo “ispeglane” odgovore. Ne samo mi, nego i mediji širom svijeta. “Ne, ja se nikad nisam srela sa diskriminacijom, ja nikad nisam imala problema zato što sam žena…”.Meni je najšokantniji intervju bio intervju Marisse Mayer nakon dvotjednog porodiljnog dopusta u kojem je izjavila da ona ne vidi u čemu je problem: beba je super, Yahoo je super….
Takvi intervjui kod naše populacije sa pravom izazivaju efekt suprotan onome koji želimo postići. Nakon jednog takvog intervjua smo dobili komentare uvrijeđenih žena koje jedva stižu sve, pucaju po šavovima i ne trebaju im “super žene” kao uzor koje eto stignu sve to s lakoćom i još su na vrhu. Od tada, kad radimo intervjue inzistiram na iskrenim odgovorima, osobito onima o ravnoteži privatnog i poslovnog života. Prosječna žena možda nema dvije bake, dadilju i čistačicu.
