Probudila sam se nešto malo kasnije nego obično. Bio mi je potreban kvalitetan san jer sam znala da me čeka još jedan dugačak dan. Kad kažem dugačak, to znači da ću većinu dana provesti na telefonu, u tabelama, s tek nekoliko pauza za obaviti osnovne ljudske potrebe. Raditi, raditi, raditi. Do ponoći, ako ne i duže.
Kada sam to opet sklopila đavolji ugovor da sam se dovela u tu situaciju? Kada?
Pridružite se da biste nastavili čitati.
