Još dok smo bili u školi najvažnije je bilo učiti stvari napamet, „navući“ bod više za tu dvojku ili otići doma sretni što nas profa taj dan nije prozvala. I kada bismo došli do kraja osnovnog ili srednjeg školovanja, pitali su nas: „U koju školu/fakultet želiš ići? Što te zanima?“, a mi nismo imali pojma.
Pa su tako brojni plesni/crtački/matematički i ini talenti upisivali škole/fakultete koji ih realno nisu zanimali, samo zato jer se na njihovom prirodnom daru dotad nije dovoljno radilo. A da stvar bude gora, situacija se nastavlja i ulaskom u svijet rada.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
