Do kraja života neću zaboraviti prizor kojem sam svjedočila prije nekih osam godina u samom centru Rijeke. Stari bračni par izlazio je iz jednog dućana prehrambenom robom. Žena je bila vidljivo izmučena životom i siromaštvom, a gospodin do nje, očito njezin suprug, pred hrpom se ljudi verbalno obrušio na nju izgovarajući joj riječi koje ne bih mogla ni ponoviti. Posebno mi je pak ostala u sjećanju posljednja rečenica koju sam čula od njega, a ta je bila da će kod kuće ona dobiti ono što zaslužuje, najblaže rečeno.
Mogu samo zamisliti što se tog dana, a i svih prijašnjih i kasnijih godina, događalo u toj kući. Dakako, nitko ženi nije priskočio u pomoć niti bilo što prigovorio muškarcu. Da, nisam ni ja. Iako sam tada imala jedva dvadesetak godina, još i dan-danas me muči to što nisam ništa napravila za tu ženu.
