Pod pojmom soft power obično podrazumijevamo film, književnost, jezik ili diplomaciju. Današnji svijet sve manje čita, ali sve više sluša, pa se na obzoru pojavljuje nova kulturna sila – digitalna audio kultura. Ona se ne vidi, stoga ne paradira, ona ne zahtijeva, ali djeluje duboko, emocionalno, gotovo podsvjesno.
Audio format, nekad rezerviran za radio, u digitalnom dobu postaje rasprostranjen i univerzalno dostupan. Pa knjiga u slušalicama svakog od nas postaje intimni prostor između pripovjedača i slušatelja, prostor u kojemu kultura ponovno postaje osobna. Slušamo glas koji prenosi priču, karakterističnu boju i rezonance koje ga čine jedinstvenim, glazbeni luk govora, način disanja; iz neposredne blizine, u snažnoj sugestiji, taj nas glas na uho zove da ga slušamo, da mu se prepustimo. Slušanjem se otvaramo nečemu što nadilazi nas same.
