Tko je pratio nedavno izlaganje državnog tajnika Ministarstva gospodarstva Vedrana Špehara u Saboru o najnovijim izmjenama i dopunama Zakona o tržištu električne energije, čuo je da spominje pojam „demokratizacija energetike“. Tumačio je također zastupnicima da će i građani u višestambenim zgradama, kao i oni u privatnim kućama, moći ubuduće dijeliti višak proizvedene električne energije iz obnovljivih izvora, odnosno sunčanih elektrana na svojim krovovima, „bez potrebe za složenim organizacijskim modelima“.
Kako je najavio u Saboru, odgovarajući na zastupničko pitanje, to bi trebalo značiti i da će, primjerice, vlasnik ili vlasnica kuće za odmor moći na svom krovu u Dalmaciji proizvoditi električnu energiju iz solarne elektarne, a trošiti je u stanu u stambenoj zgradi Zagrebu. Jedino što bi kućanstvo tada plaćalo – ukoliko bi proizvodilo dovoljno energije – je mrežarina.
Dijeljenje i preniski pragovi za višestambene zgrade
Hoće li (i kada) to doista biti tako, pitanje je. Demokratizacija u energetici (što podrazumijeva da građani mogu proizvoditi vlastitu električnu energiju i dijeliti ju ako imaju višak, ili skladištiti) u Hrvatskoj do sada baš nije išla poželjnim tempom, pogotovo u stambenim zgradama, a kritičari najčešće kao razlog navode prekomplicirane procedure za osnivanje energetskih zajednica. U pet godina ih je osnovano samo tri dok ih neke europske zemlje imaju na tisuće.
Pravo na dijeljenje energije – za koje se u Vladinom obrazloženju kaže da će biti moguće među susjedima ili unutar stambenih zgrada, bez potrebe za osnivanjem složenih energetskih zajednica, na temelju privatnih sporazuma ili posredstvom pravnog subjekta – dolazi ipak s ograničenjima.
Goran Čačić iz Zelene energetske zadruge (ZEZ), odgovarajući na upit WiA, ocjenjuje da je zakonodavac postavio preniske pragove za dijeljenje energije. Radi se o tome da se ona može dijeliti među kućanstvima s priključnom snagom do 11,04 kW za pojedinačna kućanstva, odnosno do 50 kW za višestambene zgrade.
„Ograničenje od 50 kW za višestambene zgrade ne odgovara stvarnim tehničkim i energetskim potencijalima velikog broja stambenih zgrada u urbanim sredinama. Višestambene zgrade s nekoliko desetaka stanova često raspolažu dovoljnim krovnim površinama za ugradnju sunčanih elektrana snage značajno veće od 50 kW, a njihova ukupna potrošnja električne energije također opravdava ugradnju većih proizvodnih kapaciteta. Na primjer, zgrada s 30-ak stanova često ima godišnju potrošnju između 90 i 120 MWh , krov takve zgrade vrlo često može prihvatiti 80-120 kW fotonapona“, tumači Čačić.
Dodatni je problem, kaže, što nije jasno koje konkretne obveze nastupaju za projekte višestambenih zgrada koji prelaze prag od 50 kW – postaju li u tom slučaju zgrade opskrbljivači, nastaju li dodatne obaveze za licenciranje, primjenjuju li se drugi tržišni zahtjevi i drugo. „Nedostatak jasno definiranih pravila za sustave snage veće od 50 kW stvara regulatornu neizvjesnost koja može obeshrabriti investitore, upravitelje zgrada i organizatore dijeljenja energije“, napominje.
Dobra vijest je, međutim, tu za velika poduzeća: njima se omogućava sudjelovanje u sustavima dijeljenja energije uz proizvodna postrojenja snage do 6 MW.
Velik potencijal krovova
Za komentar smo zamolili i savjetnika na platformi Zgradonačelnik.hr, Tina Bašića. On naglašava da se solarna energija u Hrvatskoj koristi sve više, ali u tome su ključni akteri obiteljske kuće i privatne tvrtke, ne i višestambene zgrade.
„Do sada su se sunčane elektrane instalirale za proizvodnju električne energije za zajedničke prostore, poput dizala i rasvjete“, kaže Bašić. Napominje da regulativa nije poticala ugradnju sunčanih elektrana na krovovima višestambenih zgrada, pa su samo na nekima „zahvaljujući nadljudskoj upornosti suvlasnika i njihovih predstavnika uspjeli instalirati sunčane elektrane na svojim krovovima, a tu električnu energiju koriste stanari“.
Nada se ipak promjenama zahvaljujući izmjenama Zakona o tržištu električne energije, a ističe veliki potencijal krovova višestambenih zgrada. „Primjerice, u zagrebačkom naselju Vrbik samo u krugu nekoliko stotina metara nalazi se oko 11.000 metara četvornih ravnih krovova. Koliki je to samo potencijal“, napominje.
U Zelenoj energetskoj zadruzi skeptični
U ZEZ-u su oko skorih promjena skeptični. Kako kažu, predložene zakonske izmjene i dopune ne pojednostavljuju postupak osnivanja i registracije energetskih zajednica građana niti uklanjaju prepreke koje su ih do sada ograničavale. Oko dijeljenja energije, smatraju da je trebalo pragove uskladiti s realnim potrebama i mogućnostima višestambenih zgrada, što su tražili i kroz javno savjetovanje, ali bez uspjeha. Za zgrade bi limit trebao biti postavljen, kažu, na minimalno 300 kW, a kuće 25 kW; ovako će elektrane biti poddimenzionirane.
Osim toga, u Zadruzi naglašavaju da nije jasno što u zakonskom prijedlogu znači izraz dijeljenje energije „na lokalnom ili ograničenom zemljopisnom području”, te dodaju da zapravo nedostaju operativni elementi koje tek treba odrediti HERA. To pak zna potrajati, a do tada je dijeljenje energije tek teoretsko pravo.
Postiže se, međutim, po hitnoj saborskoj proceduri, jedan drugi cilj: formalno usklađivanje s dvije europske direktive, u čemu je Hrvatska kasnila, a Europska komisija protiv nje pokrenula postupak.
Foto: Magnific, ZEZ
