Jesen 2019., check-out iz hotela, dohvat kemijske olovke na pultu da se potpiše kartični slip. Već toliko puta odrađen potez da je postao dio mišićne memorije. No, memorija druge vrste prekida tu radnju: prisjećanje na vijest da potpisi na kartične slipove više ne vrijede, već je potreban PIN koji je uredno dostavljen uz karticu, ali ne i zapamćen, kamoli zapisan.
Nije zapisan jer je pohrana na papirić u novčanik nesigurna, kao i spremanje u Word datoteku u Documents folder. Ni bojanje teksta u bijelo u Word dokumentu nije preporučljiva taktika. PIN je, kažu, najbolje samo zapamtiti.
Pridružite se da biste nastavili čitati.
