Drage žene…ne znam jeste li primijetile, ali postoji jedan tihi, ali neprestani društveni pritisak s kojim se svaka žena u poslu susretne čim pređe određeni prag ozbiljnosti: od tebe se očekuje da ostaneš pristupačna, topla, uvijek nasmijana i na raspolaganju.
Možeš imati najjaču infrastrukturu, raditi s ozbiljnim klijentima i nositi cijelu operativu na svojim leđima, ali čim uđeš u prostoriju, bilo uživo ili online, kolektivni je konsenzus da ti je prvi prioritet ugoditi…baš njima.
E, a onda ti napraviš ono „najopasnije”: postaviš čvrste operativne granice.
Uvedeš asinkroni rad. Ukineš besmislene “kava-terapije” i “brze pozive od 5 minuta” koji ti isisavaju energiju. Počneš odgovarati s jasnim, kratkim “Ne” ili “Ovo ne ulazi u moj opseg rada”, bez tri odlomka ispričavanja i izmišljanja lažnih opravdanja.
Tada… kreće dijagnoza. Ljudi koji su navikli na tvoju pristupačnost odjednom te proglase “hladnom”, “nedostupnom” ili “umišljenom”.
Realno, pa što ako to misle?
Glavni razlog zašto mnoge poduzetnice godinama žrtvuju profit i vrijeme jest strah od negativnog etiketiranja. Vjerujem da je većini nas poznat onaj hladan osjećaj krivnje kad zaštitiš vlastiti fokus,, i koji je toliko je jak da radije pristajemo na besplatne zadatke, pogrešne klijente i neplaćene izlete, samo da netko ne bi pomislio da smo “teške za suradnju”.
Idemo razbiti tu iluziju jednom zauvijek: tvoj posao nije da se svidiš svima.
Tvoj posao je da isporučiš vrhunski rezultat pod svojim uvjetima.
Onog trenutka kad pristaneš na to da te svatko može dobiti na telefon, privući na “networking” bez jasnog cilja ili ti natovariti svoje prioritete pod krinkom “prilike”, ti više ne upravljaš svojim biznisom. Ti upravljaš tuđim očekivanjima.
“Hladnoća” ili znak visoke profesionalne zrelosti?
Ono što nepripremljeni promatrači ( a i oni koji vole iskoristiti tuđu empatiju) zovu “hladnoćom” u stvarnosti je nešto sasvim drugo.
To je osnovna operativna higijena.
Kada klijentu ili suradniku kažeš jasna i nepopustljiva pravila igre:
- Tvoje radno vrijeme i načini komunikacije nisu pregovaračka kategorija.
- Ne radim besplatne radionice radi “prilike da me vide”
- Ne pristajem na Zoom sastanke ako se stvar može riješiti u tri rečenice preko poruka.
Kada postaviš posao i život da odgovara tebi i tvom mozgu, ti im ne pokazuješ srednji prst. U stvari im pokazuješ kako poštuješ vlastito vrijeme, energiju i , na kraju dana, dušu. A žena koja poštuje svoje vrijeme, poštovat će i klijentovo. Ozbiljni kupci ne traže dvorsku ludu. Oni traže stručnjaka koji ima kontrolu nad svojim sustavom.
Praktični preokret u glavi
Svaki put kad osjetiš potrebu da u mailu napišeš “Joj, strašno mi je žao, ali nažalost stvarno ne stignem zbog obveza…”, stani.
Iza te potrebe za opravdavanjem stoji primarni nagon da te druga strana i dalje “voli”. No, biznis se ne gradi na simpatijama, nego na poštovanju i rezultatima.
- “NE” je potpuna rečenica. Ne zahtijeva fusnote, liječničke ispričnice ni objašnjavanje tvoje obiteljske situacije.
- Krivnja je samo indikator da rušiš stare navike ugađanja. Kad god osjetiš čvor u želucu jer si postavila granicu…čestitam, upravo si spasila 3 sata svog fokusa.
- Prave prilike ne otpadaju zbog granica. Ozbiljni klijenti i kvalitetni partneri poštovat će tvoj raspored i ritam. Otpast će samo oni koji su navikli parazitirati na tvom vremenu.
Zato, sljedeći put kad ti netko servira opasku da si “postala hladna i nedostupna”, slobodno se nasmiješi u sebi. To nije kritika. To je potvrda da si konačno preuzela volan u svoje ruke.
Dakle, draga… izađi iz igre ugađanja i vrati se u produkciju.
Pod svojim uvjetima.
Foto ilustracija: Nano Banana 2
