Zamislite situaciju: od početka pandemije radite od kuće. Nema putnih troškova ni bespotrebnog putovanja na posao. Odjednom vam dolazi šefova poruka: “Do kraja mjeseca svi se zaposlenici moraju vratiti u ured – inače slijedi otkaz.” Kroz glavu vam prolaze razna pitanja, hoće li zaista biti odbačene sve do sada naučene lekcije o ovom obliku rada, hoćete li opet satima morati bespotrebno stajati u koloni do svojeg radnog mjesta? Kako će zapravo izgledati budućnost posla nakon pandemije?
Cjepivo je nakon godinu dana napokon stiglo. No, sada slijedi strah od cjepiva, umjesto dosadašnjeg straha od zaraze. Pitamo se što zapravo slijedi? Jesmo li što naučili iz ovog cjelokupnog iskustva? Novi načini rada mnogih tvrtki srušili su uvjerenja da virtualni rad nije moguć. One tvrtke koje su se borile s virtualnim radom te kako virtualno održati kulturu neke tvrtke netaknutom, nisu se borile s virtualnim dijelom, već s prazninama u načinu na koji tvrtka razvija svoju kulturu. Ona je u zadnjih godinu dana postala izraženija upravo zato što su ljudi radili drugačije.
