Kad zaposlenica iz Splita dobije povišicu s 1200 na 1300 eura neto, tvrtku to mjesečno košta 185,52 eura više. Koliko je to u stvarnom poslovanju i kako procijeniti može li tvrtka to podnijeti, pokazat ću na jednostavnom primjeru.
Svake jeseni, kad s klijentima slažem planove za iduću godinu, dođemo do iste stavke: plaće. Zaposlenica gleda koliko će joj sjesti na račun. Vlasnica gleda koliko će to koštati tvrtku i hoće li to moći plaćati i u mjesecu kad kupci kasne s uplatama. Obje su u pravu, samo gledaju različite brojke.
Prije računice, jedna stara priča.
Što je Ford zapravo napravio
U siječnju 1914. Henry Ford objavio je da radnici koji ispune uvjete mogu zaraditi pet dolara dnevno. Dotad su dobivali oko 2,34 dolara. Veći dio novog iznosa bio je udio u dobiti, a radni dan skraćen je s devet na osam sati.
Tvornica je imala drugi problem. U 1913. zaposlila je 50.448 ljudi kako bi održala prosječno 13.623 radnika. Ljudi su dolazili i odlazili, a svakog novog trebalo je naći, naučiti poslu i čekati da uhvati tempo. Ford je kasnije napisao da je pet dolara za osam sati rada bio „jedan od najboljih poteza za smanjenje troškova“ koje je tvrtka ikad povukla.
Koliko se točno ta odluka isplatila, ekonomisti raspravljaju i danas. Meni je zanimljivije pitanje koje otvara, a jednako je važno i u maloj splitskoj firmi: koliko košta povišica, a koliko kad dobar čovjek ode?
Koliko košta 100 eura
Neto je ono što sjeda na račun. Bruto 1 je plaća prije doprinosa za mirovinsko osiguranje (20 %) i poreza na dohodak; taj se iznos piše u ugovor. Bruto 2 je ono što tvrtka stvarno plati: bruto 1 uvećan za 16,5 % doprinosa za zdravstveno osiguranje.
Primjer je zaposlenica s prebivalištem u Splitu (niža stopa poreza na dohodak 21,5 %), s osnovnim osobnim odbitkom od 600 eura, bez uzdržavanih članova, osigurana u oba mirovinska stupa.
| Stavka (€) | Prije | Nakon | Razlika |
| Neto plaća | 1.200,00 | 1.300,00 | 100,00 |
| + porez na dohodak (21,5 %) | 164,33 | 191,72 | 27,39 |
| + mirovinsko osiguranje (20 %) | 341,08 | 372,93 | 31,85 |
| = Bruto 1 | 1.705,41 | 1.864,65 | 159,24 |
| + zdravstveno osiguranje (16,5 %) | 281,39 | 307,67 | 26,28 |
| = Bruto 2 (trošak tvrtke) | 1.986,80 | 2.172,32 | 185,52 |
Za 100 eura više na računu tvrtka plaća 185,52 eura više mjesečno, ili 2226,24 eura godišnje. U Zagrebu, gdje je niža stopa 23 %, ista povišica košta oko 189 eura, a u gradovima sa stopom od 20 % oko 182 eura. Ključna je stopa po kojoj se oporezuje dodatni iznos. Kod niskih plaća, gdje se porez često ne plaća ili vrijede olakšice za doprinose, računica izgleda drukčije.
Pravilo bruto 2 × 3 i gdje se krivo koristi
U uslužnim djelatnostima često se čuje pravilo da plaće ne bi smjele „pojesti“ više od trećine prihoda. Jedna trećina ide na plaće, druga na prostor, opremu, programe i administraciju, a treća ostaje za dobit i rezervu. Zato se kaže da bi zaposleni trebali donijeti otprilike tri puta više nego što koštaju.
Kod plaće od 1200 eura neto to je oko 5960 eura prihoda bez PDV-a mjesečno. Ako tvrtka nakon povišice želi zadržati isti omjer, prihod bi trebao porasti za oko 557 eura mjesečno.
To pravilo vrijedi za tvrtku ili tim, ne za svako radno mjesto pojedinačno. Računovotkinja ili administratorica ne izdaje račune kupcima, ali bez nje firma ne funkcionira. A u trgovini i ugostiteljstvu omjer je sasvim drukčiji jer velik dio prihoda odmah ode na robu.
Koliko prodaje treba za jednu povišicu
Za pojedinačnu povišicu korisniji je drugi izračun. Pitanje je koliko vam ostane od dodatne prodaje kad platite robu, materijal i ostalo što raste s prodajom.
Ako od 100 eura dodatnog prihoda ostane 40 eura, povišicu od 185,52 eura pokriva 463,80 eura dodatnog prihoda mjesečno. Ako ostane 20 eura, što nije rijetkost u trgovini, potrebno je 927,60 eura. Oba primjera pretpostavljaju da se ostali troškovi ne mijenjaju i da za dodatni posao imate kapaciteta.
Ne mora se sve pokriti novom prodajom. Ako tvrtka posluje s dobiti i ima stabilan novčani tok, povišica se može isplaćivati i iz postojećeg rezultata.
Pet stvari koje gledam prije odluke
Kad me klijent pita može li si priuštiti povišice, gledamo redom:
- Koliko su zaposleni koštali u zadnjih 12 mjeseci: bruto 2, ali i ostali primici i naknade.
- Koliko povišice dodaju godišnje: razlika u bruto 2 pomnožena s 12.
- Ostaje li nakon toga dovoljno za kredite, ulaganja i rezervu.
- Što se događa ako prihod padne 10 %, i koji bi troškovi tada pali, a koji ne bi.
- Kakva je naplata po mjesecima, jer dobit na kraju godine ne znači da je novac na računu do 15. u mjesecu, kad stižu plaće.
Primjer: tvrtka ima 600.000 eura prihoda, 240.000 eura troška zaposlenih i 300.000 eura ostalih troškova. Dobit prije poreza je 60.000 eura. Povišica od 100 eura neto za pet zaposlenih godišnje košta 11.131,20 eura, pa dobit pada na 48.868,80 eura.
Ako prihod padne 10%, a troškovi ostanu isti, godina završava gubitkom od 11.131,20 eura. Ako i ostali troškovi padnu za 10%, ostaje 18.868,80 eura dobiti. Razlika od 30.000 eura dolazi samo iz strukture troškova i zato ovaj test nema jedan točan odgovor. On pokazuje koliko je tvrtka osjetljiva.
Cijena odlaska
Ovo je dio koji se najčešće preskoči. Oglas, razgovori s kandidatima, vrijeme kolegice koja uvodi novu osobu i mjeseci dok ona ne uhvati ritam. Nešto od toga vidi se u knjigama, a puno toga u izgubljenim satima, sporijem radu i poslovima koji nisu odrađeni na vrijeme.
Usporedite koliko bi vas koštala zamjena s godišnjim troškom povišice. I pitajte osobu zašto bi uopće razmišljala o odlasku. Često to nije samo novac, nego opterećenje, odnos sa šefom ili osjećaj da ne napreduje.
Ako tražite povišicu
Dođite s tri konkretna primjera: rast prodaje, manje grešaka, brža naplata, novi zadaci ili veća odgovornost. Pogledajte i koliko se za sličan posao plaća drugdje, uz slično iskustvo.
O plaći razgovarajte u bruto 1 iznosu. Plaća se prema Zakonu o radu ugovara u bruto iznosu, a neto ovisi i o vašim osobnim okolnostima, primjerice djeci. Ako znate i koliko vaša povišica košta tvrtku, razgovor ide puno lakše.
Ne morate dokazivati da donosite trostruki prihod. Povišica može biti opravdana i zato što je plaća ispod tržišta, zato što ste preuzeli veću odgovornost ili zato što za isti posao primate manje od kolega. Jednaka plaća za jednak rad ili rad jednake vrijednosti već je obveza iz Zakona o radu. Uskoro bi trebala doći i pravila o transparentnosti plaća iz europske direktive, koja se upravo prenosi u hrvatsko zakonodavstvo i koja će radnicima dati pravo na podatke o prosječnim plaćama žena i muškaraca za isti posao.
Ako dobijete odgovor „ne sada“, ne izlazite bez dogovora: što trebate ostvariti i kada ćete ponovno razgovarati.
Osim povišice
Pravilnik o porezu na dohodak (čl. 7.) propisuje do kojeg se iznosa neki primici ne oporezuju. Za prigodne nagrade poput božićnice i regresa to je ukupno 700 eura godišnje, za nagrade za radne rezultate 1.200 eura godišnje, a za dar djetetu do 15 godina (uključujući godinu u kojoj navrši 15) 140 eura godišnje po djetetu.
Ti su iznosi porezni limit, a ne obveza. Hoće li ih zaposlenica dobiti, ovisi o kolektivnom ugovoru, pravilniku o radu, ugovoru o radu ili odluci poslodavca. Dio dogovora može biti i bonus s jasnim kriterijima ili plaćena edukacija.
Na kraju
Ford je povišicu nazvao uštedom jer je u računicu stavio i ono što se obično ne broji: koliko košta kad ljudi odlaze. Razgovor o povišici najbolje završi kad obje strane znaju iznos, razlog i sljedeći korak. Tablica iz ovog članka dobra je polazna točka za takav razgovor.
Napomena uz izračun: mjesečni obračun za zaposlenicu s prebivalištem u Splitu, s osnovnim osobnim odbitkom od 600 eura, bez uzdržavanih članova i posebnih oslobođenja od doprinosa, prema propisima važećima u 2026. Godišnji porezni obračun nije uključen, a poslovni primjeri su ilustrativni.
Foto: Magnific, privatna arhiva, Canva
